Početna
Dobro došli : Gost
Posjetitelja online : 55
Statistika : AWstats
 
Prijave i registracije
 
Prijava suradnika
 
Prijave i registracije članova
 
Ažuriranje podataka gradovi
 
Tražilica - crtice

 
Najnoviji članci
Srednji Velebit
Sjeverni Velebit
Dramatično u snježnoj mećavi na 2500 ndm
Zir
Priča o jednom kalcitu
Pravilnik o strogo zaštićenim gljivama
Češka smrčkovica
Proljetne biljke i gljive u Podravini
Jedinstvo znamenitosti zapadnog Kalnika
 
Najnovije destinacije
Omiska Dinara Kruzno
Biokovo - vrhovi
Križevci - Kalnik (pl. dom)
Ludbreška planinarska obilaznica
Krma - Triglav 4/5.10.2008 Slovenija
Egeria put - Hrvatska - Iovia
Sveti Vid - otok Pag
Spilja pod Zir - om
ZIR
Podkilavac-Mudna dol-Hahlići-Kolac-Podki
 
Najnovije Web shop
SVILAJA, PLANINARSKA MAPA ZEMLJOVID,1:25000, HGSS
PROMINA , PLANINARSKA MAPA, ZEMLJOVID , 1:25000 , HGSS
OTOK RAB , PLANINARSKA MAPA, ZEMLJOVID, 1:25000 , HGSS
BRAČ BIKE, BICIKLOM PO BRAČU, MAPA 1:45000, HGSS
DINARA-TROGLAVSKA SKUPINA-ZAPAD ,PLANINARSKA MAPA,1:25000
 
Najnovije kampovi
admin1
camp mlaska
CAMP SEGET
CAMP VRANJICA BELVEDERE
Diana & Josip
 
Interesantni linkovi


 

Možda će Vas zanimati

 

Planinarsko drutvo "Ludbreg"
Slike :   
23.i 24.09.2006 Kako je bilo na Triglavu 23 i 24.09.2006.

Povratak

Tekst je napisan na brzinu i u sukobu s vremenom. Iz tog razloga gramatičke greške još nisu ispravljene, ali će biti uskoro, pa Vas molim da to uvažite :) .

TRIGLAV : 23-24.09.2006.

Nakon što sam se prošle godine vratio sa mog prvog dvodnevnog izleta po dijelu jedinog slovenskog nacionalnog parka Triglava, odmah sam znao da ću se ponovno vratiti i prošetati se istim mjestima . No pošto su prešli godišnji odmori gdje je bilo nekoliko puta Velebita, Mosor, Papuk, pa različitih meni novih i nepoznatih staza i mjesta Kalnika, Ivanšćice, Brezovice, Strahinjčice te su počele teže i naporne radne obveze ostavio sam planine, brege i doline na stranu.

Približavala se berba grožđa. Posjetio me šogur, koji ima vinograd u Sigečaku u Ludbreškom Vinogorju  te me pozvao u berbu, i zamolio da mu pogledam dugoročnije prognoze na internetu kako bi se bolje pripremio. Berbe grožđa u ovim krajevima oduvjek su smatrane više druženjem, okupljanjem te veseljem nakon završetka branja. Ponedjeljak ujutro, osamnaestoga rujna bacivši letimičan pogled na različite internetske meteorološke prognoze, slučajno, djelićem pažnje uočio sam moguće približavanje anticiklone i mogućnost lijepog vremena za nešto više dana. Izvanredno vrijeme za berbu i boravak na bregima u prirodi pomislim. Da upravo tako, prostruji mi misao, izvanredno vrijeme za boravak na Krederaci i u Triglavskom nacionalnom parku ! Kao prošle godine. Kroz misli mi proletješe prekrasne svjetlo plavo zelene boje slika litica Debele peči, Rjavine i drugih vrhunaca koji koji okomito omeđuju ledenjačku dolinu Krme , slike uskih kamenih staza među zakržljalom makijom i niskom borovinom, slike vrtača, vododerina, vlažnih zelenih mahovina sa crvenim, žutim smeđim listićima po sebi, te zelene livadice, "mjesečeve doline" , pastirske kolibe, slike svizaca koji motaju "čokoladu" , kao i slike snježnih te strmih staza iznad 2000 m kao slika snježnog bijelog vrha Kredarica na kojem je lanjske godine taj tjedan bilo preko 30 cm snijega. U misli su počele nadirati sve više i mnoge druge slike sa prošlogodišnjeg izleta do Kredarice, a posebno ona kada smo sa malobrojnim slovencima u domu, navečer , zapjevali "Siva put" i "Lepe ti je lepe ti je Zagorje zelene" , te kada je domarica doma Korneliji poklonila bombonjeru zato što se prvi put popela na snježnih 2515 m .

Odluka je bila donesena u momentu . Idemo ponovno na Kredaricu ovaj vikend. Sve se vremenski i svakako idealno poklopilo i ovakvu priliku ne smijemo propustiti. Pomislio sam, ovaj puta pozvati ćemo i druge da nam se pridruže da im pokažemo ljepote planina Alpa.

Kako se približavala subota 23.09.2006. prognoza je bivala sve bolja i bolja. Uzbuđenje je raslo sve više . Ja i Kornelija (kćerka) obavijestili smo i pozvali usmeno i preko interneta prijatelje i kolege te druge poznanike da nam se pridruže te da vide kako je lijepo u  planinama i  Alpama, tamo gdje smo mi već bili. No nitko nije bio zainteresiran . Ovo me je malo rastužilo. Zar zaista u našoj okolici, u Ludbregu, nema nikoga tko bi htio vidjeti te doživjeti jedan mali djelić Alpa i NP Triglava. No ništa zato. Uzbuđenje koje je izazivalo to da ćemo ponovno priječi prošlogodišnju rutu bilo je takvo da ga ništa nije moglo umanjiti. Zahvaljujem kolegici iz Zagreba koja nam se htjela pridružiti ali je zbog temperature koje joj je dobilo dijete morala zadnji čas odustati te sa kojom smo razmjenili nekoliko SMS poruka napredovanja i podrške pri usponu.

Konačno je došla i ta subota i ta noć u kojoj smo veoma malo spavali te 2h30 min kada smo se upustili u jednu avanturu i ne sluteći što i kako ćemo sve proći, vidjeti i doživjeti.

Putovanje da Mojstrane prošlo je bez problema, a Kornelija je uglavnom veći dio puta spavala ili pokušavala spavati. U Mojstrani, na mostiću preko bistre i plave Save Dolinke, iznad koje se izdizao i pružao sloj prozirne sive magle uspjeli smo u kristalno jutro u 6.30 h ugledati lijepu veliku pticu, sličnu čaplji, kako lovi ribe. Prizor je bio prekrasan pa sam uzeo fotoaparat te za razgibavanje napravio nekoliko fotografija. Ptica i Sava Dolinka su nas u svježe jutro nakon puta, lijepo razbistrile i osvježile. Do parkirališta u Krmi od Mojstrane, po NP Triglav vozili smo se još oko 30 minuta. Cesta je makadam te ima velikih rupa, a na širokim prostranim zelenim livadama, omeđenim okomitim liticama, slobodno žive goveda, konji ovce i druga stoka tako da, ukoliko ih ne želite razljutiti, trebate im dati prednost kad Vam se nađu na putu. Uz put se prolazi i pored Triglavskog muzeja te pored nekoliko autentičnih domačija odnosno imanja koja su uređena za razgledavanje i posjete dok na nekima imanjima još žive familije. Krečući se ispod visokih litica od preko 2000 ndm cestom makadamom nadalje prolazite pored planinarske kuće "Kovinarska koča" (870 m) gdje poćinje više planinskih staza prema okolnim vrhovima sa južne strane doline Debele peči (2014 m), Klečica (1889 m), Okroglež (1965 m ) , Lipanski vrh (1965 m), Debeli vrh (1962) i tako dalje . Na 2,5 km južno od Kovinarske koče u šumi, nailazimo na parkiralište odakle se dalje može samo u gojzericama.

Uzevši ruksake i neophodnu opremu ostavljamo auto i odmah krećemo dalje. Planinska staza počinje na 950 ndm u bjelogoričnoj šumi Prodi te se ispočetka uzdiže veoma lagano . Nakon kraćeg vremena počinje nešto strmiji dio i uskoro se počinje miješati bjelogorica i crnogorica dok konačno nakon cca 1,5 km od parkirališta počinje nešto niža crnogorična šuma i borovina te staza postaje potpuno kamenita i nešto strmija, sa prekrasnim mjestima i biostaništima mahovina i biljaka koja na njoj rastu. Na izlasku iz bjelogorične šume bilo je mnogo srušenih, strganih i uništenih razbacanih stabala unaokolo pa smo se pitali zašto domaćini uništavaju ovu prekrasnu šumu .

Došavši na visinu od 1400 ndm nekoliko metara iznad naših glava stajao je sivi gusti sloj oblaka . Prizor je izgledao kao iz nekog naučnofantastičnog filma. Odozgora dolina je izgledala kao veliko korito koje se nalazi u ogromnom zatvorenom omeđenom prostoru, kao u nekom ogromnom tunelu na drugom planetu. Ušli smo u oblak i krenuli dalje te po gustoj magli uskoro stigli do ravnijeg djela staze i malog zelenog platoa. Zapuhao je lagani vjetar. Najednom su se kao divovi iznad nas sa naše lijeve i desne strane, iznad naših glava, veoma blizu do nas prikazale ogromne tamno sivo plave gromade. Kako su se pojavile tako su i nestale. Scena je bila zadivljujuća te se ponovila nekoliko puta. To su bile stijene Draškog vrha (2132) sa lijeve strane i sa desne Malog Pršiveca (1996 m) koje su se pojavljivale i nestajale kako je vjetar nosio oblake.

 Hodajući oko 10 min po ravnom djelu stigli smo da nekakve vrtače. Vrtača je vlažna crvotočina, široka cca 2 m, dugačka 500 m, nekoliko metara urezana u brdo sa širokim vlažnim kamenjem dolje , korjenjem koje se probija kroz raspucale kamene zidove, mahovinom, algama i lišajevima i drugim biljnim svijetom koji se ondje razvio. Kroz vrtaču popeli smo se na 1600 ndm gdje se je smjestila prekrasna zelena dolina dugačka oko 300 m koju sam ja nazvao mjesečeva dolina zbog kamenja čudnog oblika u njoj, te visokih, oko 1m osušenih tamnih stabljika nekih biljaka koje se često uzdižu po ćitavoj dolini. Iz ove doline do pastirske kuće na 1750 ndm vodi lijepa zemljana staza oko koje je prvo trava, a zatim ulazi u crnogoričnu šumu te kroz rijetko drveće vodi do ravno do pastirske kuće.

 Pošto je pastirska kuća točno na pola puta do Kredarice tamo smo si uzeli malo odmora te porazgovarali se nekoliko slovenaca koje smo tamo sreli. Tada smo zapravo saznali što se je dogodilo sa srušenim i polomljenim drvećem koje smo vidjeli na putu . Ove zime na tom mjestu dogodila se velika snježna lavina. Lavina je bila tako silovita da je uz to što je polomila mnoga stabla , odnjela je u sekundi i cijelu pastirsku kuću. Kuća sa koje puca prekrasan pogled na stijenu Velikog Draškog vrha, ispred kojega se zapravo i nalazi ove je godine bila opet kompletno obnovljena. Nakon što smo si iz izvora koji se nalazi 100 m od kuće uzeli svježe zalihe veoma hladne vode krenuli smo dalje na naš sljedeći cilj na 2000 m.

Prešavši jednu strminu na tom djelu, ožednio sam te popio vodu. To je bilo dovoljno da Kornelija koje se nastavila dalje kretati nestane iz mog vidokruga. Odmah sam brzo krenuo dalje i zakoračivši korak digla mi se kosa na glavi te sam se cijeli naježio. Naime 15 cm od moje noge zasiktala je velika crna zmija. U djeliću sekunde uspio sam odskočiti natrag. Jedan trenutak ja i zmija smo se gledali. Drhteći zbog iznenađenja ( a vjerojatno je i zmija drhtala ) uspio sam izvaditi fotić i drhtavom rukom napraviti nekoliko fotografija. Zmija je pokušala pobjeći ali nije imala kuda jer je prolaz bio u kamenu i sa desne i ljeve strane bile su kamene stijene tako da sam je uspio snimiti prije nego je pobjegla. Kasnije sam od poznanika na Kredarici uspio saznati, nakon što su vidjeli slike, da se zapravo radi o zmiji Crnom Gadu koja živi na ovom području. Zmija je otrovnica, no zdravije osobe ipak ne umiru od ujeda ali ujed izaziva probleme kao što je mučnina, grčenje, povračanje, vrtoglavica, nesvjestica i slične probleme.

Do ndm 2000 m već sam zaboravio na susret i sve je opet bilo normalno. Pošto smo se već popeli iznad sloja oblaka ovdje je već sjalo sunce. Pronašli smo lijepo mjesto na stijeni obrasloj mekanom planinskom travom stavili ruksake ispod glave te se odmarali i sunčali na ugodnom planinskom suncu sa prekrasnim pogledima na visoke vrhove. Odavde se je već lijepo vidjela i ogromna stijena vrhova Triglava kao i veoma male točkice kako se kreću po njemu. Te točkice su bili penjači. Gledavši ih ovako male, sitne kako se kreću po ogromnoj stijeni osjetio sam kako smo maleni u odnosu na ova planinska prostranstva. Visina na kojima su bili bila je velika i pomislim kako mi je baš dobro što nisam tamo gore. I da me ništa sigurno neće privuči da idem tamo. Iako sam razmišljao da bi možda u nekom slučaju i išao gore na vrh Triglav sada kada sam vidio te male sitne točkice kako se kreću i vrtoglave ponore ispod njih sada sam potpuno odustao. To sigurno ne, mi tamo nejdemo , nema šanse reko sam sebi i Korneliji .

Nakon 30 minuta izležavanja krenuli smo dalje na 2250 ndm . Na tom djelu, koji je goli kamen i kamenje, trebalo je prijeći jednu veliku strminu sa siporevinom pod nogama. Uzbrdica je strma i potreban je minimalni oprez kako bi se prešla. Drugi dio uzbrdice nešto je blaži iako još uvijek veoma strm. I evo nas na 2250. Na 2250 ndm sreli smo Karlovčana Ivana koji je došao iz smjera Pokljuke i odmah smo se sprijateljili. Pošto je taj vikend bila navala planinara na ovaj dio NP Triglav svi planinarski domovi u okolici su bili popunjeni i on nije uspio rezervirati ležaj u domu na Kredarici te nije znao što će i gdje će prespavati. Odmah smo rješili njegovu bojazan i problem. Pošto sam ja rezervirao noćenje za 3 osobe , a samo nas je dvoje on će biti taj treći.
Tako je i bilo. Savladavši konaćno i zadnji uspon od 250 ndm te došavši na 2515 ndm uredili smo formalnosti oko nočenja, zauzeli ležajeve u "skupnim ležišćima" - koja su veoma udobna za spavati te ne gubivši vrijeme krenuli u razgledavanje okoline.

U planinarskom domu na Kredarici postoje sobe i skupna ležišća. Krevati su na kat te u sobama, koje su veoma uske, može spavati po 6 osoba. Nočenje u sobi je oko 100 kn preračunato dok je nočenje u "skupnim ležišćima" oko 75 kn. U toj cijeni je i ekološka pristojba koju treba platiti. Ove cijene vrijede samo ukoliko imate valjanu planinarsku iskaznicu. Recepcioner je vrlo pomno pregledao svaku planinarsku iskaznicu i tek kad je uvidio da je valjana odobrio je popust. Naravno nočiti u sobama ili skupnim ležištima mogli su samo oni koji su rezervirali dok oni koji nisu rezervirali bili su u nevolji. A bilo je i takvih i to dosta koliko sam vidio. Ukoliko planirate nočiti u domu na Kredarici vikendom, obavezno rezervirajte ležajeve ili sobe čak i 2 tjedna ranije ako se očekuje lijepo vrijeme. Plačati možete i s karticama. No ako ste iz Hrvatske tada kartice ne prolaze. Automat piše "napačna številka" i tada morate platiti gotovinom.  Plačanje je odmah i tek kad platite možete u sobu.

Nakon zalazka sunca i sumraka te fotografiranja okoline krenuli smo na zasluženo pivo i čaj. Karlovčan Ivan upitao me je da li idem sutra sa njime na vrh. Rekao sam da bi J , ali da ne mogu Korneliju samo ostaviti.  Svaki izgovor je zlata vrijedan. Iako sam u dubini duše želio, ali onaj pogled od prije na one male sitne točkice kako se kreću po ogromnoj kamenoj stijeni mi se stalno motao po glavi. On me pokušao nagovoriti na razne načine ali nisam se predomislio. Dom je bio pun i atmosfera je bila vesela. Sjedili smo sa grupom mlađih slovenaca koji su taj dan bili na Triglavu. Njihov vodić objasnio nam je da su iz njegove grupe svi bili prvi puta te su nas pitali da li i mi idemo gore. Ja sam odmah rekao da ne idem a, Ivan da ide. Tada su počele njihove pričice da onaj slovenac koji nije bio na vrhu triglav nije pravi slovenac itd, da je to jednostavno, da nema nikakvih opasnosti itd. Sa njima je bio u grupi i dečko koji je krenuo sa njima gore pa se uplašio i vratio, ali su ga opet nagovorili da ipak ide, te je ipak išao i da mu sada nije žao što je išao. Itd itd... Ivan me tada još nagovarao da krenam sa njim kako ne bi išao sam. No i naposljetku rekao sam konačno : dobro nek vas voda gloda, ajde :)  - ići ću . No sad je i Kornelija htjela ići. Iako je imala nešto iskustva sa alpnističkim penjanjem sa Kalnika i Paklenice te nekoliko uspona sa štrikovima nisam je se usudio pustiti gore.

Probudili smo se oko 7.00 . Svi troje (Ivan, Kornelija ! i ja ) počeli smo se pripremati za penjanje na Triglav (2864 m). Došao je i taj trenutak. No pošto su mi uglavnom svi govorili kako nema nikakvih problema, kako je to veoma jednostavno uz samo malo vještine i da se popetni na triglav može svatko, više nisam osjećao nikakvu bojazan od uspona. Govorili su da je alpinistički smjer za Triglav dobro isklinčan i posajlan te izvrsno osiguran te me je to još više ohrabrivalo. Krenuli smo prema stijeni. Od opreme samo je Kornelija imala Kacigu. Približivši se stijeni i nije izgledalo tako strašno. Stigli smo do prvih klinova. Klinovi su bili veoma hladni. Nakon prijeđeni cca 10 m prvi sam put pogledao dolje. Hmmm visoko je pomislim. Prošli smo još deset metara gore i tada sam pedložio da se mi vratimo. Okomit pogled prema dolje sa 20 m visine nije mi se dopadao. Kornelija mi je rekla da se ona ne bi vratila. Prešli smo još cca 20 m i bili na otprilike 40 m iznad tla. Tada me je Kornelija pitala da li da se ipak vratimo. Nisam znao šta. Ivan je već otišao dalje i nisam ga više vidio. Pogled dolje sa 40 m izgledao je opako. Trebalo je prijeći ukupno 400 m visine i to mi tada nije palo na pamet. Rekao sam idemo još malo pa ćemo vidjeti. Nismo gledali dolje nego smo se polako, državši se za hladne klinove i sajle, te stajavši na uskim kamenim izbočinama sigurno kretali prema gore. Na jednom mjestu u stijeni je bilo malo proširenje i malo širi plato od oko 1m u promjeru. Tu smo stali i pogledali dolje. Visina je bila oko 100 m. Pogledavši dolje u meni se povećao se psihološki pritisak od mogućnosti pada. Pitao sam Korneliju kako je. Rekla je da je OK i da ako smo sada tu da idemo dalje. Na visini od cca 180 m od tla najradije bih da nismo pošli. Na tom djelu u stijeni nije bilo klinova ni sajli. Trebalo se popeti oko 4 m samo po stijeni. Nalazili smo se iznad ponora od otprilike 500 metara, iznad Ivačićeve jame. Psihološki pritisak se još više pojačao. Bilo kamo krenuli da li dalje gore ili natrag dolje svejedno nam je. Čvrsto stežuči klin za koji sam se držao svašta mi se počelo motati po glavi. Pitao sam se zašto sam se dao nagovoriti na ovo. Bilo je to mjesto na kojemu sam juče promatrao male crne točkice kako se kreću. Uz nekoliko savjeta Korneliji i prestavši misliti na ponor ispod sebe krenuli smo polako i oprezno, osiguravši se za svaki pokret, dalje kao da se nalazimo na maloj stijeni od 2 metra, ali ne zaboravivši gdje smo. U tom trenutku to je bio najbolji lijek jer je stijena tada izgledala jednostavna i lagana za proći . Prošavši djelove staze koje smo si u mislima podjelili u etape te odmorivši se na pogodnom mjestu nakon svake etape, još nekoliko puta do vrha Malog Triglava nailazili smo na zastršujuća mjesta tj. ponore ispod nas koje je trebalo proći. Što se tiče odmora između pojedinih etapa on je bio više psihičke prirode nego fizičke. Stigavši na pojedino sigurnije mjesto na putu, osjetili smo se tako lijepo i sigurno te je nestalo i psihološkog pritiska u glavi koji se pojavljivao na mjestima puta kada čovjek nema sigurnost . Boravivši na nešto širim platoima, sa tlom pod nogama čovjek se osječa tako lijepo i sigurno i najradije bi tamo i ostao. No ostati na jednom mjestu nikad se nemože pa treba dalje krenuti ponekad i riskirajući ali čvrsto pridržavajući se najmanje jednog sigurnog oslonca da ne padnete u ambis bez povratka. I to stalno, za vrijem cijelog puta ,čovjek mora imati na umu. Ne smije Vam se dogoditi niti jedan pogrešan korak cijelo vrijeme. U tom slučaju ništa strašno ne može Vam se dogoditi. Stigli smo i na Mali Triglav (2725) . Tamo smo se sreli sa Ivanom i nekim planinarima sa više staža te smo se slikali i promatrali GrossGlockner i druge vrhunce, kao i sitnu Kredaricu, dom Planiku, Vogel i sve drugo . Ivan inaće trenira maraton pa se je već vračao sa vrha. Krenuli smo po vrhu grebena puno lakše dalje. No na nekim mjestima greben je širok tek jedva 20 cm pa smo nekoliko puta pridržavajući se za sajle visjeli iznad 1800 metarske provalije na dnu koje se vidjela crvena točkica koja je u stvari bila Aljažev dom. Na pojedinim mjestima vidjeli smo ploče u spomen poginulim planinarima. Na pločama piše kako su poginuli. Poginuli su na razne načine. Od pada, udara groma, ujeda zmije. Vidjeli smo oko 10-ak takvih ploča. Prošavši greban predstoji nam ništa manje opasan i zahtjevan uspon po klinovima i sajlama nego što je bio onaj do malog Triglava. Opet nekoliko opasnih i zahtjevnih mjesta na kojima smo visjeli iznad ambisa i koja smo uspješno savladali te nakon još 150 ndm visine konačno se je pojavio toliko željno očekivani ,spasonosni dragi Aljažev stup . Ne mogu Vam opisati koliko mi je drago bilo kad sam ga vidio . On je označio da smo konačno došli nakon toliko muka,opasnosti i neizvjesnoti te psiholoških napetosti ,na cilj tj., da smo došli tamo kamo smo željeli. Da smo izdržali i da smo došli.

Na vrhu je tada bilo oko 30-ak planinara. Jedni su stalno odlazili, a drugi dolazili. Taj dan je vrh posjetilo najmanje oko 200 ljudi. Vidljivost je bila izvrsna. Pogledi koji su se odande pružali nezamjenjivi su. Neću ih opisivai nego ću staviti nekoliko fotografija. Puhao je jači vjetar. Okolo su letjeli mali bijeli oblaci i crne ptice. Vidio sam malog debelog miša koji tamo živi. Ušli smo u Alježev stolp. Kornelija je bila presretna. Na vrhu smo se zadržali dugo. Nije mi se odmah silazilo sa nećega što smo onako osvojili. Nekako, osječao sam i znao sam da nas čeka povratak. Znao sam da smo bili tek na pola puta !

Silazak je bio psihološki mnogo teži. Kada smo se penjali gore uglavnom smo gledali prema gore i nismo primjećivali ponore. Na silasku, pogled vam je stalno usmjeren prema dolje i stalno vidite ambis. Na jednom mjestu klinovi su nestajali nakon 10 metara ispod okomite litice, ponad ponora. Duboko dolje vidjela se samo snježna bjelina oblaka. Prizor mi je bio zastrašujuć. Najednom osjetio se jači udar vjetra. Velikom brzinom bijeli oblak brzo se pokrenuo kao kakva gromada prema nama. Prohujao je kroz nas i djelomično dekoncentrirao i omeo pažnju. Neka žena, izgleda iskusnija plninarka, koja je bila okomito iznad zapitala me je da li osječam drhtavicu u nogama. Pitam se kako je znala. Ništa nije rekla. Samo je dala savjet da se čvrsto uhvatim za sajlu i da pričekam dvije, tri minute prije nego krenemo dalje. Kasnije sam u razgovoru saznao da se prilikom ovakovih uspona, kod ljudi koji idu prvi puta zna pojaviti drhtavica u nogama zbog opasnosti, a ne zbog napora.

Dodirnuvši ravno čvrsto tlo pod nogama osjetio sam se tako sigurno kao nikad u životu. Čestitao sam Korneliji i rekao da ovo više nećemo ponavljati. Naš uspon, boravak na vrhu i silazak trajao je oko 5 h. Taj dan ostati će zapisano kada su se planinari PD Ludbreg (koje postoji od svibnja 2006. prvi puta popeli na Triglav J .) Otišli smo do doma na Kredarici i dugo se odmarali.

Prema automobilu u dolinu Krme krenuli smo oko 16.30 h. Ono što sam potajno i želio sada će se konačno i ostvariti. Putem dolje uhvatiti će nas mrkli mrak i doživjeti ćemo noćni boravak i noćni spust u dolinu Krme. Iako smo u društvu trenirali noćne pohode te smo prije već noću prohodali Ivanšćicu te malo i po Velebitu ovo sada biti će zaozbiljno. Ne možemo birati. Iskustva smo imali i jedva čekali da se pojavi mrak, pa da konačno primjenimo stečeno iskustvo. Tako je i bilo. Noć nas je uhvatila kod pastirske kolibe gdje smo se ponovno odmarali i malo odležali na klupama za odmor. Mnoštvo zvjezda se brzo pojavilo na nebu . Noć je bila bez mjesečine pa smo jedino po sjaju zvijezda mogli uočiti rubove tamnih litica iznad nas. Sa čeonim svjetiljkama na glavi kretali smo se veoma dobro iako malo usporeno. Povremeno smo stali i ugasili svjetiljke da vidimo kako izgleda mrak J u NP Triglav. Šetnja noću prema dolini Krme bila je fantastična i nezaboravan doživljaj.

Do auta smo stigli u 23.15 ugodno umorni i dobro raspoloženi, te veseli što smo sve to proživjeli . Kornelija je odmah zaspala u autu. Ja sam pospremio stvari te također legao i spavao u autu oko sat i pol. Nakon toga popio sam jedan red bull i sretno nas dovezao kući u 6h i 15 min ujutro. Popio sam kavu istuširao se, malo odmorio i ravno na posao. Sreća je što taj dan nije bilo gužve na poslu.

Damir Klarić

PS: Fotografije ću staviti ćim stignem  (za koji dan)


Komentari
Ime : X X X
Datum : 2006-10-29
odlino !!!!!!!
 
Ime : vidra
Datum : 2006-10-20
trebas probati pokliknuti na sliku !
 
Ime : fotoo
Datum : 2006-10-11
inae lanak je super
 
Ime : fotoo
Datum : 2006-10-11
e daj bar stavi sliku 640x480 a ne te male kaj ih niti ne vidim, sramota
 
Ime : Damir
Datum : 2006-10-06
Kaj se tie panorame jesam je napravio ali kam da je stavim ?? Pa nemerem na crtice-hrvatske.com !!??!! Trebali bi otvoriti onda crtice-slovenije.com :) :) . Panorama bu na CD-u.....
 
Ime : prvi
Datum : 2006-10-06
Slike nisu loe, a kad bu koja panorama sa Triglava
 
Ime : ja
Datum : 2006-10-04
koja naljepnica
 
Ime : ???
Datum : 2006-10-02
A kad bu panorama
 
Ime : prvi
Datum : 2006-09-29
Daj postavi im prije slike da vidimo taj izlet
 
Ime : Damir K.
Datum : 2006-09-27
Zrinka, najvjerovatnije u uspjeti slike tek u subotu postaviti.....
 
Ime : Damir
Datum : 2006-09-27
Kako je i Zrinka rekla vrlo iskreno i ljepo opisano, na dosta mjesta sam prepoznao osjeaje koje sam isto doivio prilikom penjanja na Mangart po Slov
 
Ime : Zrinka
Datum : 2006-09-27
Prekrasan, vrlo ivotan i iskren opis... Jedva ekamo slike!
 
Ime : prvi
Datum : 2006-09-27
Super, trebali bi vie takvih pria
 

Nai sponzori

 
Reklame

Razmjena banera
www.lastminute-hr.com
www.nekretnine-info.com