Početna
Dobro došli : Gost
Posjetitelja online : 39
Statistika : AWstats
 
Prijave i registracije
 
Prijava suradnika
 
Prijave i registracije članova
 
Ažuriranje podataka gradovi
 
Tražilica - crtice

 
Najnoviji članci
Srednji Velebit
Sjeverni Velebit
Dramati─Źno u snje┼żnoj me─çavi na 2500 ndm
Zir
Pri─Źa o jednom kalcitu
Pravilnik o strogo zaštićenim gljivama
─îe┼íka smr─Źkovica
Proljetne biljke i gljive u Podravini
Jedinstvo znamenitosti zapadnog Kalnika
 
Najnovije destinacije
Omiska Dinara Kruzno
Biokovo - vrhovi
Kri┼żevci - Kalnik (pl. dom)
Ludbreška planinarska obilaznica
Krma - Triglav 4/5.10.2008 Slovenija
Egeria put - Hrvatska - Iovia
Sveti Vid - otok Pag
Spilja pod Zir - om
ZIR
Podkilavac-Mudna dol-Hahli─çi-Kolac-Podki
 
Najnovije Web shop
SVILAJA, PLANINARSKA MAPA ZEMLJOVID,1:25000, HGSS
PROMINA , PLANINARSKA MAPA, ZEMLJOVID , 1:25000 , HGSS
OTOK RAB , PLANINARSKA MAPA, ZEMLJOVID, 1:25000 , HGSS
BRA─î BIKE, BICIKLOM PO BRA─îU, MAPA 1:45000, HGSS
DINARA-TROGLAVSKA SKUPINA-ZAPAD ,PLANINARSKA MAPA,1:25000
 
Najnovije kampovi
admin1
camp mlaska
CAMP SEGET
CAMP VRANJICA BELVEDERE
Diana & Josip
 
Interesantni linkovi


 

Mo┼żda ─çe Vas zanimati

 

Planinarsko dru╣tvo "Ludbreg"
Slike :   
19-23.lipanj 09 USPON NA GRAN PARADISO (4060m) , ITALIJA , napisao: Damir Klarić

Povratak

PD LUDBREG

Pohod na Gran Paradiso , Italija

19-23. lipnja 2009


Piše : Damir Klarić

Kada su me prije nešto više od godinu dana, Zdenko i Zrinka pozvali na zimski uspon, na Triglav (2864m), makar samo da do─Ĺem do Kredarice (2500m),  nije bilo ni najmanje šanse da se uputim u tu i takvu avanturu. Vjetar, snjeg , led, zimski uvjeti, zima brrr, penjanje po snijegu u visokogorju┬ůsve je to bilo nepoznato, nezamislivo i meni nevjerojatno, pomalo i ludo. No ni sam neznam kako sam se odlučio na ,moj prvi zimski uspon na Bjelolasicu (koji je bio stravično leden) , pa zatim na Ivančicu po snijegu, pokušaj uspona na Jelenc po vijavici, hladnoći  i dubokom snijegu, pa opet zimski uspon na Bjelolasicu, zatim zajednički pohod na Malu Mojstrovku u Sloveniji, jednim dijelom  po strmoj snježnoj padini, pa zanimljiva planinarska škola MIV-a, pod vodstvom g. Stupara s naglaskom na visokogorje, te u sklopu škole i zimski uspon od 1000m relativne visine na Savinjsko sedlo (2001m), kada sam zapravo i prvi puta isprobao dereze,  i eto,  ponovno na prijedlog Zdenka,  dogovoreno je da PD Ludbreg pripremi i organizira odlazak i uspon na Gran Paradiso (4060m) kao pripremu za mogući pohod na Mon Blanc (4810m). Ovaj puta sa veseljem i oduševljenjem sam prihvatio taj prijedlog. Ekipa od 9 članova počela je pripreme za uspon. Počeli smo uvježbavat čvorove, osmice, užeta, osiguranja, spajat karabinjere, spuštanja užetom, kretanja u navezu, čitati o prehrani, kondicijske pripreme i sprovoditi slične aktivnosti kao i nabavljat potrebnu opremu, a vodiću smo ostavili da riješi sve što se tiće organizacije, putovanja, rezervacije, dolaska na polaznu točke i ostale  bitnih stvari potrebne za organizaciju odlaska i pohoda. No onda, zbog nekih nepredvi─Ĺenih okolnosti uspon je obustavljen.

Nad nas neke, nadvila se velika tuga. No, pošto me nešto stalno kopkalo,  zovem Dominika (PD Grohot - Marija Bistrica), i pitam ga da li da ipak odemo sami na Gran Paradiso i da li mi to uopće znamo i možemo. S oduševljenjem je prihvatio prijedlog, a ekipi se odmah, bez razmišljanja  pridružio i Rak Darko (PD Ludbreg). Oduševljenju nije bilo kraja kada smo saznali da ćemo ipak ići, iako pomalo tužni što idemo samo nas trojica. Ali onda, pošto sam sada ja morao pripremiti odlazak, uvidio sam problem. Lako je reći idemo. Ali  tek tada i kada počnete razmišljati kako, kada i kamo se uputiti u nepoznato. Na put od 1000 km, preko 3 države, popeti se na 4060m, preživjeti i sigurno se vratiti. Trebalo je istražiti svaki detalj puta, mjesta i vremena dolaska, nabavit osiguranja, pronaći planinarske mape kao i auto mape, naći telefonske brojeve objekata, naći mjesta noćenja, rezervirat noćena, provjeriti kako je sa prehranom gore (da li se i što može dobit i kupit), proučit cijene, radi poznavanja troškova  i na kraju proučit detaljno što nas čeka na samom usponu, kako će on izgledati  te sve do samog povratka. Sve to, i još mnogo toga treba znati prije poslaska. No sva sreća, uskočila je Zrinka i dala nam mnoštvo korisnih informacija, pošto je ona tamo već bila. Zadnje što je rekla, pratite dobro vrijeme i prognozu i nejdite dok ne uočite više dana lijepog vremena. Pračenje prognoze veoma je bitno za donošenje dobre odluke krenuti ili ne na ovaj delaki put i osvajanje jednog 4 tisučnjaka. . Bez veze je da do─Ĺete tamo, prije─Ĺete 1000 km i onda vidite da se nemožete maknuti iz auta. A još gore ukoliko krenete na vrh i po putu vas uhvati nevrijeme.  Na na velikim visinama, u visokogorju i svime što je iznad 1500m, svaka ciklona, vijavica, vjetar, grmljavina predstavlja veliku opasnost pa i po život. Da ne govorimo o oluji, vijavici ili cikloni na ili iznad  3500m. Već pri vjetru od 35 km/h temperatura se spušta za do 25 stupnjeva. Tako da ako je vani -10 ┬░C, jak vjetar osječaj hladnoće može spustiti i do -50 ┬░ C. Na 3500m , već se uvelike osjeća promjena pritiska i svaki napor je duplo teži nego npr. na 2000m.

I tako, vratim se ja u srijedu uveće iz Zagreba, iz Iglu-a gdje smo nabavljali još koji komad opreme. Uveće bacim pogled na prognozu i : Hej, otvorio se prozor lijepog vremena za subotu, nedjelju i ponedjeljak za vrh Grand Paradiso . Zar pokret već u petak. Idemo ? Idemo . U četvrtak popodne pravimo uže za navez i nešto isprobavamo na Kalniku. Alen je Darka naučio složiti uže. Ova poduka u zadnji čas je jako dobro došla.


U petak, 19.lipnja u 23h u Ludbregu, ja i Darko već smo u auto i jurimo  po Dominika u Mariju Bistricu. U 24.00  već se vozimo smjerom Zagreb, Ljubljana, Trst, Venecija, Milano, Novara, Aosta, Pont. U Ljubljani prolom oblaka, pa kiša. Prije ulaska u Italiju oči mi postaju umorne i predajem volan Dominiku, Darko ide naprijed, a ja na stražnje sjedalo ispružiti se i spavati. Budim se za dva sata. Prošli smo Veneciju, jurimo prema Milanu. U tami u daljini  vide se ogromne munje preko čitavog horizonta. Opet prolom oblaka. Verona 6.10h. Pljusak. Počinjem sumnjati u prognozu. Šaljem ─Éur─Ĺici (logistika za izvješća o vremenu) SMS poruku da mi pošalje izvještaj za vrijeme za nedjelju za Aostu i vrh Gran Paradiso. Prognoza je dobra. Pitam Dominika da li da ga zamjenim u vožnji, ali veli on da ide , a ja opet odoh na spavanje. U sada već sunčanom Milanu popili smo jutarnju kavicu, zemjenili vozače i krenuli prema Valle d' Aosta (Dolini Aoste) i gradiću Aosti. Nakon cjelonočnih pljuskova, kiše, mraka sunce u Milanu popravilo je raspoloženje. Vožnjom prema Aosti sa desne strane vide se Alpe dok je sa lijeve strane široka dolina rijeke PO, po kojoj lagano dolazi mediteranska klima i do samih početaka Alpa. Od Aoste do Ponta, polazišne točke za Gran Paradiso (početak pješačenja) je otprilike 35 km. U Aostu stižemo u subotu, 20.lipnja u 9.45 h

Dolina Aoste je planinska regije u sjeveozapadnoj Italiji. Graniči sa Francuskom, Švicarskom i regijom Pijemont na jugu. Regija ima poseban autonomni status u Italiji i čini zasebnu pokrajinu Italije. Glavni grad je Aoste. Ova stara rimska kolonija je prvo postala dio Burgundijskog Kraljevstva, pa dio Savoje, da bi se integrirala u Italiju 1860.  U vremenu od 1800 do1814. bila je dio Francuskog Carstva i imala je status arondismana u departmanu Doire. Ova dolina se dugo vremena nalazila na važnom vojnom i trgovačkom području izme─Ĺu Francuske, Švicarske i Italije. Aoste ili mali Rim u Alpama je grad u kojem se nalaze vrlo očuvani važni spomenici njegove bogate povijesti, kao: nekropola Svetog Martina od Corl├ęansa, Augustov slavoluk pobjede, pretorijanska vrata, antički teatar koji može primiti 4.000 gledatelja. Kroz dolinu su prije često prolazili hodočasnici na svom putu prema Rimu. Uzeli smo si oko 2h za razgledavanje Aoste, pa zatim krenuli kroz općinu Introd (u Introdu skrenete lijevo prema Valsavarenche, odakle se dižete na 1960m), te općinu Valsavarenche do mjesta Pont.

Pont (1960m) je polazišna točka za uspon na Gran Paradiso . Tamo se, u okruženju visokih planina nalazi nekoliko starih, kamenih autothonih kuća, te je ure─Ĺeno veliko parkiralište, postoji ugostiteljski objekt te ima manja trgovina gdje se mogu kupiti osnovne stvari. Dolinom, hučeći,  prolazi svjetlo plava planinska rječica koja nastaje nekoliko kilometara dalje, više, topljenjem velikih kolićina snijega sa okolnih planina.

Nakon što smo malo razgledali Pont i sve što tamo ima, sredili i provjerili stvari, na uspon smo krenuli u 13h. Staza do planinarskog doma Vittorio Emanuele II je dobro ure─Ĺena, (nešto kao naša Premužićka), markacija nema, ali izgubiti se nemožete. Pošto nam je ovo bio prvi ovakav pohod, ruksaci su nam bili relatvno teški jer smo uzeli sve što treba i netreba pa smo se malo sporije kretali. Penjuči se sve više, pogledi su postajali očaravajući. Sa visine vidjela se prekrsna zelena dolina kroz koju protječe plavo-zelena rijeka te okolne planine koje su je zatvarale sa na desetka slapova i potoka koji su se strminama spuštajli niz planine dolje, te čas izlazili iz stijena te čas ulazili u kamenje podno stijena. Strana planine po kojoj smo se penjali je veoma strma ali  put ide po serpentinama pa smo tako savladavali metar po metar od ukupno 800 m relativne visine, do planinarskog doma Vittorio Emanuele II . Do doma trebalo nam je 3h, laganijeg hoda i 15min odmora . Možete i brže, ali ukoliko naravno,  želite zastajkivati i uživati u prekrasnim pogledima trebati će Vam i malo više.



Planinarski dom Vittorio Emanuele II .


Nakon što sam još od kuće, poslao upit e-mail-om na neki turistički ured u Aosti (kojeg mi je google našao), u roku 3 minute dobio sam odgovor:

Good morning from the Tourist Office Cogne Gran Paradiso,

replying to your message, here the information asked:

 

Rifugio Vittorio Emanuele

 

tel. 0039 0165 95920

www.rifugiovittorioemanuele.com

info@rifugiovittorioemanuele.com

 

Best Regards,

Tourist Office

 

A.I.A.T. Cogne Gran Paradiso
Rue Bourgeois 34
11012 Cogne (AO)

 

Tel. + 39 0165 74040 - 74056
Fax + 39 0165 749125
info@cogne.org - www.cogne.org - www.aymavilles.vda.it

 

Orario Ufficio dal 07.01.2009
Tutti i giorni 9.00-12.30 e 15.00-18.00
Chiuso Festivi Pomeriggio

Odmah sam nazvao taj broj. Javio se ljubazni gospodin. Zatražio sam rezervaciju za nočenje za 3 osobe. No sve je bilo popunjeno za te termine jer, rekao je, mnogo Italijana iz cijele Italije dolazi tamo, a očekuje se i dobro vrijeme pa je sve popunjeno . Hm, morao sam krenuti sa nagovaranjem :) . Neka ipak pokuša nešto naći. Pa moramo raditi u utorak i tako to. Malo je razmišljao i zatim ponudio, ukoliko želimo,  zimske sobe, da nam to može osigurati. Zimske sobe su odvojene od doma, stalno otvorene i kad je dom zatvoren, nema grijanja i nešto slično. Odmah sam pristao, a on je isto tako s veseljem, zato što ćemo ipak doći, rekao da nas čeka rezervirana soba. Cijela stvar, od pronalaženja tel. broja doma broja do rezervacije,  trajala je 5 minuta. Nisam siguran da li bi to tako brzo u Hrvatskoj funkcioniralo.

No kada smo došli gore, do doma, uspostavilo se da ipak nije došlo toliko ljudi i da su neki otkazali, te nam je ljubazni domar ipak ponudio sobe, ali tu postoji uvjet da morate uzeti i doručak. Pošto je Dominik vidio zimsku sobu reko je meni i Darku neka odlučimo što ćemo. A ništa, ajde da i mi pogledamo kako izgleda ta zimska soba pa da vidimo. Nakon što smo, se popeli preko kamenja i snijega do zimskih kamenih baraka, otvorili škripajuća starinska drvena vrata i šarapolke, pogledali sobu , ja sam rekao da ja nejdem odavde jer mi se soba dopala. I Darko je odmah pristao. Soba je sasvim OK, ima starinske krevete na kat, jastuke, deke, nije ni strašno zima i šta će nam više, pa ipak smo na 2732m. Jedino je, za zimsku sobu , dobro imati vlastitu vreću. Ako želite plahte možete dobiti za 3 Eur. Soba je koštala 9 Eur na noć.

Iako nije po pravilu planinarenja, pošto smo bili žedni od uspona, naručili smo pivo i zasjeli vani, ispred doma na klupama. Pive su od 0,6 lit i jedna stoji 4,90 Eur. Odmah ispod doma nalazi se čisto jezereo, koje je djelomično i umjetno napravljeno, odnosno malo je pregra─Ĺeno da se skuplja voda koja dolazi odozgora topljenjem snijega. Pored doma je i prirodna drvena skulptura iz koje izlazi cjevčica i odatle neprestano teće voda. Pošto sam vidio da je neki piju i ja sam si je natočio u flašu za piće za sutrašnji uspon.  Nabavali smo mapu puta, provjerili gdje je početak staze, proučili trasu na mapi, i tako se zapričali, pa malo i diskutirali sa drugim planinarima. Nismo na primjetili da smo najednom ostali sami. Kao da su svi otišli u sobe. Nije mi bilo jasno zašto, jer dan je još bio svjetao i normalan i još je bilo, dosta do sumraka. No pogledam na sat - kad ono 22h . Nije mi bilo jasno, da li mi ura na mobitelu preskaće :) , nejde dobro ili šta već je je. Kod nas je već mrak u 22h. Onda nam je sinulo. Nalazimo 1000 km istočno od Zagreba, bliže nultom meridijanu i zapravo ovdje dan ostaje duže nego kod nas. Malo smo bili iznena─Ĺeni, pošto smo se htjeli dobro odmoriti te krenuti u 4h ujutro na uspon, na vrh Gran Paradiso (4060m) . Brzo na spavanje. No još smo morali rješiti i problem 4 Talijana koji su nam se uvukli u sobu. !? :)  A domar je obećao da ćemo biti sami i da ćemo moći zaljučati i ostaviti višak stvari ujutro u sobama. Pošto su oni planirali ustati tek oko 10 ujutro, to nam nije nikako odgovaralo, da sve stvari samo tako ostavimo. No me─Ĺunrodnim sastankom dogovorili smo rješenje problema :) .Ljubazni domar dobro je posredovao i to brzo riješio, davši njima susjednu sobu. Krenuli smo spavati negdje oko 23.00h. Negdje oko 1h ujutro u noći izišao sam van. Puhao je vjetar oko 25 km/h i padao gust snijeg ! . Točno prema prognozi. To me je mučilo tokom ostatka noći, jer ukoliko zapadne dubok snijeg biti će se teško kretati, mislio sam. Ništa nisam govorio Dominiku ni Darku.

Uspon na vrh Gran Paradiso

Alarm se brzo ukljucio. Nedjelja, 21.6.09, jutro, 3h i 15min.  Osječam se dosta umorno. No u sobi se ipak  osječalo nekakvo uzbu─Ĺenje. Nitko od nas nikada nije bio više od 3000 m. Slušali smo priče o visinskim bolestima, promjeni pritiska, teškom kretanju, rijedkom zraku ali sve je to bilo nekako u magli . Jesmo vjerovali ali nismo nikad probali. Nekakao sam stalno mislio da su priče pretjerane i da ipak visinska bolest i ostali simptomi na  visine na koje smo namjeravali ne predatavljju ništa posebno. Čeka nas naš prvi četiritisučnjak i to je sasvim dovoljno da se čovjek dobro osjeća. No idem ipak prvo provjeriti kako je vani. Super . Zvijezde, vedro, hladno oko minus deset. Snijega oko 5 cm. Lagan vjetar, ništa posebno.  Vidim već u daljini lampice planinara kako lagano kreću na brdo prema vrhu. Posljednje provjere i pripreme, opremamo se , stavljamo pojaseve, provjeravamo dereze, karabinjere, cepine, nešto lagane i energetske hrane. Prvi sam spreman. Odlazim van i kažem dečkima da ih čekam kod doma. Nije ih bilo oko 10-ak minuta, pa ja lagano odlazim gore na brdo i mislim da će me dostići ili ću ih negdje sačekati. Ovo se poakazalo kao pogrešno razmišjanje, jer oni su mene čekali dolje kod doma, a ja njih već 100 m relativno više. Nema ovdje signala od mobitela. Nemožeš se tako ništa dogovoriti. Nije mi preostalo ništa drugo nego da se spustim . Tako je i bilo . Oni su mene dolje čekali. U ovakvim uvjetima nebih nikomu preporučio da samostalno odlazi planinariti ili da se razdvaja  jer ako se nešto dogodi ne postoji mogučnost dozivanja pomoći mobitelom. Na uspon smo tako, nakon početničkih nesporazuma,  krenuli u 5.00h . Nakon što smo prešli prvi, nešto strmiji  brijeg i došli na cca 2900m, naišli smo na bivak (šator) , do pola zameten u snijeg. Htio sam vidjeti kako je unutra ali ipak nisam. Kako sam kasnije saznao i vidio u njemu je još vjerojatno, udobno, spavalo dvoje ljudi. Jako zanimljivo. Nakon što smo brzo savladali početnu strminu , otvorio se dalekopružajući pogled na dugačak i širok klanac ispunjen ledenjakom,  Gh del Gran Paradiso, pokriven cca sa 10 cm snijega, podižući se i šireći prema krajevima sve više i strmije, kojeg su sa lijeve i desne strane ome─Ĺivale visoke planine. Na ovom mjestu izgledalo je kao da se sve mijena te kao da su to vrata za ulazak u neki drugi odvojeni svijet od onog prvog. Tu i tamo proletio je i koji rijetki oblak kroz nas . Prošli smo dalje oko 5 minuta i uvidjeli da više nejde bez dereza. Stavljamo dereze. Navez nismo stavljali, iako je više od 70% ekipa išlo u navezu. Na tom djelu nije bila neka posebna strmina . U 6.45h dolazimo na 3000m, što utvr─Ĺujem pomoću GPS-a. Dominik vadi fotoaparat  i ovjekovječuje trenutak kada smo prvi put  dostigli ovu visinu. Zanimljivo.


Krećemo dalje, no sada prvi put primjećujem da se krećem nešto teže nego prije. Iako se strmina nešto povečala, nismo stavili navez.  Počinjem lagano osječati i kičmu , najvjerovatnije zbog teškog ruksaka od juče. Propuštam Dominika i Darka naprijed, s time da me uvjek pričekaju nakon nekog vremena. Dolazi sunce. E, koji je to doživljaj kad vidiš kako ti se po zale─Ĺenom snijegu približava sunčana crta. Najednom postane i toplo. Na 3400m prolazim 50m dužnih i moram već stati koju minutu da se odmorim. Koraci su sve manji i sve češće se moram odmarati. Prilikom udisaja ulazi sve manje i manje kisika.  Na 3500m prolazim samo 10m i već se moram malo odmoriti. Osječam lagan pritisak u glavi, umor, iscrpljenost. Odmaram se oko 10 minuta i ponovno krenem do dečki koji su me čekali 50 ndm više. Do vrha još ima oko 500m relativno i prvi put nisam bio siguran da li ću na vrijeme to moći proći. Dominik mi veli da ima još vremena, jer bilo je  09.50h, i da nema problema da idemo polakše i da će me čekati, iako su i oni osječali iste simptome. Cjelonočna vožnja, napetosti na poslu, neodmor učinio je svoje. Potrebna je bolja psihofizička priprema. Nisam htio da zbog mene eventualno ne uspije Dominikov i Darkov uspon do vrha te sam se ipak odlučio ovdje dobro odmoriti i zatim lagano se spustiti.  Bio mi je užitak biti na ovoj visini, sam u divljini u snježno bijelim ledenim prostranstvima, daleko odvojen od svega, nedostižan, s pogledom na dolje. Udobno sam se smjestio i zavalio na ruksak, izvadio nešto za jelo te na toplini sunca, više od pola sata uživao u pogledima na mnoge vrhove ispod, a posebno na Mont Blanc, Materhorn i ostale kojima nisam znao ime.

Ovdje ćemo ubaciti  Darkovu priću do vrha, kada do─Ĺe.
*********
**********
Njih dvojica krenuli su na vrh te prema pričanju tako─Ĺer je išlo dosta polako sa mnogo odmora. Uz osječaj mučnine zbog visine,  nakon čega je trebalo stati i odmoriti se. Uz dosta  dužih i kraćih  odmora Dominik i Darko do vrha su stigli oko 13h . Pred samim vrhom na završnom grebenu, nalazi se i jedno opasno mjesto gdje se trebalo osigurati štrikovima i osobnim osiguranjem. Na samom vrhu nalazi se kip Madone.  Dečkima čestitam na osvajanju vrha Gran Paradiso 4060m.

Spustio sam se baz naveza (pošto sam bio sam :) ), ali na više mjesta prilikom spusta koristio sam se, radi sigurnosti cepinom. Cepin sam vezao za pojas, da mi u slučaju pada ne ispadne sa ruke. Spuštajući se polako se vračate u normalu. Postepeno nestaje pritiska i kao da se život ponovno polako počinje ra─Ĺati, kao kad se budi sunčano jutro nakon olujne noći. Jako lijep osječaj. Prilikom uspona strmine nisu izgledale tako strme kao prilikom spuštanja.

Prije zadnjeg spusta, neposredno prije doma, (nedaleko šatora) sjeo sam na kamenje, da malo odmorim i skinem dereze. Iznenada se začula jaka tutnjava i tlo se počelo tresti.  Pogledao sam gore, prema vrhu brda okomitih litica, ispred mene, udaljenih cca 100m. Odozgora, sa cca 300 ndm visine, je letjela kamena gromada veličine povečeg automobila, odbijala se od stijena, razbijala kamenje, vukla i odlomljavala za sobom veče i manje kamene gromade. Ja i ljudi iz šatora skočili smo na noge potrčali preko kamenih stijena usput gledajući što će dalje biti. Stijena je , uz strahovit udarac, pala na snijeg, klizila dolje nizbrdo brzo po snijegu prema stazi gdje sam trebao proći i uspjela se zaustaviti cca 30m do staze. Još minutu su letjele manje stijene i kamenčići odozgora. Popodne, kad hladnoća popusti i prigrije sunce, može doći do lomljenja stijena. To se dogodilo. Eto, toliko o korisnosti kacige u Alpama.

Zadnji spust do doma, bio mi je najopasniji i najzanimljiviji jer je bio najstrmiji. Oko 200 nadmorske po skliskom snijegu i strmini bez dereza, sa oštrim kamenjem pri završetku spusta. Nisam znao da će tuda vodit staza, pa sam zato prije skinuo dereze. Kad sam krenuo već je bilo kasno. Povratak gore, bi bio još teži. I tako znojim se i pazim korak po korak, polako cepinom, osiguravam noge od klizanja, vadim cepin, zabijam i opet korak dolje i tako redom. Jednom se poskliznem  i poletim dolje. Brzo se okrećem i slkižući se, zabijam cepin u snijeg širim krajem i stišćem ga svom snagom objem rukama u rahli snijeg. Zaustavio sam se. Nato su došli i drugi planinari.  Prvo sam ih s nevjericom promatrao što to rade. Ideja im je bila dobra ali nisam se osudio. Naime neki su se po stražnjici spustili dolje, održavajući ravnotežu i brzinu štapovima. Trebalo im je 3 minute. A ja se već mučim ovdje oko pola sata. I tako oni jedan za drugim po stražnjici. Nisam mogao trpjeti da oni idu 3 minute , a je se mučim već pola sata i još ću toliko. Odoh i ja na stražnici i stižem dolje za 2 minute živ. Može i tako.


Presvlačenje, utopljavanje, sušenje odjeće na vjetru, čaj s rumom, topla juha s povrčem, suha šunka, i na koncu pivo vratilo je snagu. Već je 17.30h i dečki još nema sa vrha. Pomalo sam zabrinut. Razmišljam da odem domaru i pitam što da učinimo. Da li da zovem pomoć. No čekam još do 18h velim sam sebi. I evo u  17.45  , netko mi se počeo približavati. Zbog crnih naočala nisam odmah primjetio da je to Darko. Doslovno se srušio na klupu sav ushičen, iscrpljen, preumoran i  veseo što je osvojio vrh (4060m) i što mi je prvom prenio tu vjest.  Uto se za minutu pojavio i Dominik u istom raspoloženju. Za 1,5h slavili smo u domu, sa flašom crnog talijanskog vina, uspjeh ekspedicije i osvajanje vrha Gran Paradiso. Darko je bio u takvom raspoloženju da bi odmah krenuo i na Mont Blanc.

Ujutro smo spavali do 9h. U 10h krenuli smo u dolinu. Naši doma nisu ništa znali šta je sa nama. Nisu ništa znali jer gore nema signala. Tek na donjem dijelu spusta pojavio se signal. Odjednom pristigle su mnoge SMS poruke. Uglavnom s pitanjima - jesmo li živi ? . Preživjeli.

U dolini, Pont, smo se sredili i malo odmorili. Darko nas nagovara da idemo u Chamonix. Želi vidjeti Mont Blanc izbliza. Odmah pristajemo i u 12h polazimo za Chamonix. Do Chamonixa je 60km iz Aoste. Prolazimo kroz mnogobrojne manje tunele. Dolazimo do granice sa Francuskom i do tunela Mont Blanc. Kupujemo tunelsku povratnu kartu od 41.40 Eur. Prolazimo kroz tunel oko 20 min. Sa druge strane, nedugo nakon izlaska stajemo i odmah pored uočavamo veliki ledenjak koji se spušta sa planine Mont Blanc. Slikanje. Ulazimo u Chamonix. Razgledavamo i kružimo 2h po Chamonixu uz prikupljanje informacija i prospekata te posjeta trgovinama. Pronalazimo i internet kafe iz kojeg se javljamo forumaškoj ekipi na forumu Hrvatskog planinarskog saveza. I  naposljetku sjedamo u kafić La Terasa iz kojeg nam se, uz osvježavajući okus piva,  pruža predivan pogled na sam vrh Mont Blanc. Darko se sa vrhom slika barem deset-ak puta. Zrinka nam se našalila i šalje SMS, pa kaže pa kad Vas već krenulo da skočimo i na vrh Mont Blanc (4810m).  Nisam smio reći Darku jer bio je napet i malo mu je trebalo da ne odluči krenut gore J . Točno u 16h krećemo doma. U Ludbreg smo stigli u utorak u 3h i 5 min ujutro. Na posao dolazim u 9h.

Neke Cijene :

 

Nočenje - Rifugio Vittorio Emanuele II , zimska soba, noč : 9 eur
Pivo u
Rifugio Vittorio Emanuele II : 4,90 Eur  (0,6 lit)


Cestarine :

Slovenija - vinjeta : 25 Eur
Zagreb Bregana :  5 kn
Trst - Milano : 21.30 Eur
Milano- Aosta : 14.60 Eur
Aosta - do tunela Mont Blanc :  3.40 Eur
Tunel Mont Blanc : 41.40 Eur (povratna karta 1 dan)
Od Tunela Mont Blanc :  Milano 19.00
Milano - Trst :  21.30 Eur
Bregana- Zagreb :  5 kn

Gorivo za auto :
Treba Vam oko 150 lit benzina ili dizela


Linkovi na fotografije :

Damir :
http://picasaweb.google.com/horndel/GranParadiso1923Lipanj2009#


Dominik:
http://picasaweb.google.com/dkrajac/GranParadisoSveOstaloSkoro#
http://picasaweb.google.com/dkrajac/Granparadiso210609#

Diskusija na forumu grada Ludbreg-a :
http://forum.ludbreg.hr/forum_posts.asp?TID=1905&PN=1



Prvi put na 3000 m


Dolazi sunce (3400m)



Rak Darko - PD Ludbreg, Ludbreg i Dominko Krajačić - PD Grohot, Marija Bistrica na vrhu Gran Paradisi 4060m. (autor fotografije : Dominko Krajačić)



Pogled na Mont Blanc iz Chamonixa (fotografirao:  Damir)


Idemo doma . Punjenje dizela u blizini Aoste .  Agip  :)


Komentari
Ime : dominik
Datum : 2009-06-25
Sve je istina.;) OdliŔno vrijeme je bilo, imal si dobar nos. A onaj snijeg kaj je opal prek noŠi bil je ko ╣lag na kavi s ╣lagom...:)
 

Na╣i sponzori

 
Reklame

Razmjena banera
www.lastminute-hr.com
www.nekretnine-info.com