PD LUDBREG
IZLET NA PELJEŠAC, KORČULU I MLJET - 20.21.22 OŽUJAK 2009. (KRATKI OPIS)
Informacije o izletu u najavi. Uglavnom je to sve tako funkcioniralo, uz sitne korekcije na terenu te mnogo dodataka sadržaju izleta.
http://crtice-hrvatske.com/pd_ludbreg_susreti.php?broj=138
Ovaj članak je jako teško napisati jer se toliko toga lijepog zbilo u ta 3 dana da bi čovjeku trebao cijeli mjesec dana za pisanje.
Idemo na Put s PD Ludbreg
Planinarski izlet na poluotok Pelješac, te otoke Korčulu i Mljet u potpunosti je ispunio mnogo više od svih naših očekivanje te je svim učesnicima donio mnogo ljepih, zanimljivih, uzbudljivih događaja dok će mnoštvo lijepih dojmova, mjesta, ljudi i trenutaka dugo ostati u sječanju svakomu od sudionika ovog neobičnog i dinamičnog izleta. Na izlet 20.21.22. ožujka 2009 , krenula je grupa planinara od 10 članova sa dva automobila u petak u 23.00h. Jedan, auto ipak je krenuo u 2h ujutro. Razlika je bila u tome što je prvi auto, svai čas, stajao radi odmora i promatranja neobičnih područja Hrvatske, te se lijeno u noći obuhvaćenoj jakom osvježavajućom burom, vukao prema cilju. Drugi auto je ipak, više volio malo duže odspavati. Planinarima PD Ludbreg pridružilo se i par iz HPD Međimurje kao i članice HPD Bilo iz Koprivnice.
Na Pelješac
Nakon vožnje od cca 9h, te nekoliko stajanja radi protezanja i promatranja, stigli smo oko 8.00 h u Ploče , te sačekali trajekt koji je uredno krenuo prema poluotoku Pelješcu u 9.30h. Prva fotografiranja počela su već podno planine Matokit (prije Ploča), u čijem podnožju se nalazi mjesto Vrgorac, u kojem je rodna kuća Tina Ujevića, koju smo pri povratku i posjetilil. Matokit se poput gorostasa oštrim grebenom uzdiže gotovo od samog središta Vrgorca (241 m) i ponajbolje ga opisuje njegovo latinsko ime Monte Acutum, odnosno Oštra planina, jer se poput oštrice mača usjekao između brojnih okolnih polja. Pruža se gotovo idealno u smjeru istok-zapad, u dužini od 10 km, od grada Vrgorca do Pivčeva polja. Visina Matokita je 1062m, vrh se zove Sveti Rok, a ujedno i kontrolna točka HPO, te na taj način jedna od budućih destinacija članova PD Ludbreg. Vrijeme od cca 1h, za čekanje trajekta, iskoristili smo za brzinski obilazak Ploča te izradu mnoštva njegovih fotografija.
Već pri vožnji trajketom prema poluotoku Pelješcu moglo se vidjeti koliko je planina koju smo namjeravali osvojiti velika i viskoka, te je u nama odmah izazvala osječaj poštovanje i budila onaj poznati planinarski zov.
Planina Sveti Ilija poznata je i pod nazivom Monte Vipera ili Zmijino Brdo, zbog svojih stanovnika, Poskoka, najpoznatije otrovnice naših krajeva. Naziv je danas donekle neopravdan, jer poskoka na Sv. Iliji nema mnogo više nego na ostalim dalmatinskim planinama. Na samom vrhu Svetog Ilije nalaze se fragmenti crkvice istoimenog svetca iz 17. stoljeća. S vrha se pruža predivan pogled prema Hvaru i Biokovu na sjevernu stranu, te prema Korčuli, Mljetu i Lastovu s južne strane. Desno od ulaza na kapelici se nalazi metalni žig.
Pelješac je, prema površini, drugi hrvatski poluotok. Površine je 355 km2, a ukupna dužina obale iznosi 222 km. Najveća nadmorska visina je 961 m (sv. Ilija) na sjeverozapadu polutoka. Danas je Pelješac politički podijeljen na četiri općine: Ston, Janjinu, Trpanj i Orebić. Glavne gospodarske djelatnosti na Pelješcu jesu vinarstvo-vinogradarstvo i turizam. Uzgoj školjkaša, a u novije vrijeme i riba, važne su gospodarske grane u Malom moru, na sjevernoj obali poluotoka. Poznato je da su kamenice uzgajane u Sutvidu još tijekom 19. stoljeća posluživane u Sarajevu, Zagrebu, Beču, Pragu i Parizu.
Zapadni dio poluotoka vrvi speleološkim objektima, od kojih je čak 41 speleološki istražen. Na višim predjelima su vertikalni spelološki objekti (ponori), zatim slijede kosi i koljenasti, a na nižim djelovima se nalaze horizontalni spelološki objekti koji su nekada obavljali funkciju povremenih izvora pitke vode. Neki su to i danas
Odmah po dolasku u gradić Orebić pronašli smo početak planinarske staze te oko 11.30h krenuli prema vrhu sv. Ilija. Odabrali smo kružnu stazu, tj. uspon preko Urkunića, a spust preko Bilopolja. Usprkos tome što je iza nas bila neprospavana noć, te krečući se po prelijepoj planinskoj stazi sa koje su se neprestano otvarali prekrasni i svakim metrom sve ljepši vidici prema Orebiću, prema tijelu poluotoka na jug prema otoku Korčuli, Lastovu Mljetu , svi učesnici pohoda na Sv.Iliju uspjeli su osvojiti vrh na 961m . Valja napomenuti da je na izloženim djelovima planine puhao snažan hladni osvježavajući vjetar, odnosno bura. Kod lovačke kuće, izgrađene još za vrijeme Austrougarske, 20 min ispod vrha, imali smo i zanimljiv susret sa crnom kravom. Navodno na Pelješcu ima i muflona, koji slobodno žive, ali mi nismo vidjeli nijednog. Povratak je bio nešto lakši nego uspon te se sa tog dijela staze otvarao prekrasan dalekopružajući pogled prema gradu Korčuli i ostatku Pelješca. Usput smo posjetili i planinarsko lovačku kuću Pelisac, o kojoj se brine planinarsko društvo iz Orebića. Uz polako nestajanje danjeg svjetla, zalaska sunca te kontrasta boja mora i otoka, kao iz bajke, sa pogledom iz zraka izgledalo je lagano pojavljivanje, sa postepenim pojačanjem svjetalucanja, priobalanih gradova u daljini. Promatrajući zadivljujući prizor , mi neki, nismo ni primjetili kako se brzo spustio mrak. Planinarenje po mraku uvjek mi je zanimljiv doživljaj. Sami u planini u mraku, odvojeni od svega i nigdje nikoga. Kako ne bi morali dugo hodati po asfaltu Orebića, naš drugi vozač stigao je u podnožje planine, do nas i prebacio nas do ljubaznih domaćina i apartmana gdje smo prenočili. Pošto su domačini bili ljubazni te je nočenje bilo veoma povoljno, moramo ih malo izreklamirati.
Idete li u Orebić pokušajte nazvati za smještaj :
Penzion Salacan, kontakt : Vojo Salacan, Kranjčevićeva 15, 20250 Orebić, tel/fax : +385-(0)20-713-379
Korčula
Sljedeće jutro krenuli smo trajektom iz Orebića na Korčulu, te uz kratko zaustavljanje i fotografiranje u slatkom Korčulanskom gradiću Smokvici , malo dalje , pronašli smo početak puta za najviši vrh Korčule - Kom. Početak se nalazi kod farme, uz cestu prema Veloj Luci . Vrh Kom na 508 m uspenjali smo za 1h, usput vidjevši i duboku jamu s uskim otvorom, te nakon 30 minuta odmora, promatranja prekrasnih panorame, spustili se te krenuli u Velu Luku. U Veloj Luci prvo smo posjetili iluminantno-impozantnu špilju Velu Špilju koja je arheološko nalazište naseljeno kontinuirano do 15000 godine prije Krista. Sa tog mjesta odlično se vidi i zanimljiv vrh iznad vele Luke, Hum , kao i Vela Luka. Nakon toga krenuli smo u razgledavanje gradića Vele Luke kao i na kraće osvježenje i okrijepu u obližnji kafić na obali Vele Luke. U pravi čas, nakon okrijepe pozvao nas je glas Marka Pola, i rekao da dođemu u njegovu kuću na čašu Dingaća. Pozivu nismo mogli odoljeti, te smo uskoro, ponovno krstarili Korčulom. Naš neslužbeni vodič, Nada, odvela nas je u grad Marka Pola - Korčulu , okolo zidina, kamenim ulicama i stepenicama do Markove kuće. Nakon razgledavanja, isti dan otputovali smo natrag na Pelješac, krenuli prema Luci Prapratnu, i krstareći Pelješcom, usput posjetili fotogeničnu vinariju Matuško, Potomje - poluotok Pelješac. Uz stručno vodstvo simpatične gazdarice, razgledali smo ogromne vinske podrume , i naravno nabavili kvalitetna autothona pelješka vina poznata pod imenom Dingač, kao i druge poznate pelješke sorte (Plavac mali, Rukatac, razna Stolna vina). Dobili smo popust na količinu pa za uzvrat, malo reklamiramo i vinariju .
Broj vinarije je : +385-20-742-393, mobitel : 098-428-676 , otvoreno za kušanje i kupnju svaki dan. Ja sam kao organizator dobio još i poklon koji sam odmah predao našem vodiću.
Na Mljet - u
U Prapratnom nastavili smo put Trajektom na otok Mljet i luku Sobra. Usput, sa trajekta, sasvim lijepo, ispod modrog neba, po kojem su brodarili manji bijeli oblaci, koje je nosila jaka bura, vidjele su se planine Crne Gore kao i njihovi bijeli vrhovi, dubrovački otoci te i iza njih bijele planine Bosne i Hercegovine. Naravno najljepše su ipak bile planine Hrvatske, a posebno se lijepo sa trajekta vidjela planina na koju smo se prije dva dana popeli i polukružno je obišli . Nakon uspješnog pristajanja trajekta (treba znati da je opet puhao jak osvježavajuči vjetar), nastavili smo autom prema Kozaricama. Tamo smo trebali nočiti. Nikad nismo bili tamo. Nekako smo Završili u Babinom Polju, u jednoj maloj uskoj uličici gje smo se zaustavili jer je prolaz bio tako uzak da se postavilo pitanje da li auto tuda može uopće proći. Izlazim i pitam jednog čovjeka da li se tuda ide u Kozarice. Ovo, ono i uspostavi se da sam sa njim pričao telefonom prije 3 tjedna kad sam zvao za smještaj na Mljetu. Čovjek je planinar, doduše sada neaktivan, i veselju zbog susreta nije bilo kraja. Saznali smo sve, čak i vidjeli početak staze za najviši vrh Mljeta, i tjesnacom provukli aute te sumrakom krenuli dalje, hmm prema Kozaricama. Uskoro cesta je postala uska, tama se spuštala, duboko dolje lijevo, gdje je trebalo biti kopno, vidjelo se nekakvo mistično svjetlucanje , kao odbljesak malih magnantnih valova, ogromna vrtača sa tamnijim jezerom ( Blato - kasnije se uspostavilo) , slijedi početak šume, kraj ispucane uske asfaltne ceste, makadam, ponor! Zalutali smo !! Uto telefon . Vlasnik apartmana pita gdje smo. Ma sve je OK, kaže on, samo tako nastavite još 7 km i stići ćete. Njegova žena nas je negdje sačekala autom i krenemo za njom. Strm dubok, crn, kratak spust. Netko je rekao da će nas ovdje oteti. Mjesto je bilo nevjerovatno, malo, izdvojeno, idilično, iznad neke male plaže, sa pljuskom valova. Daleka obala. Kozarice . Domačini su priredili domaču većeru, s njihovim ulovima. Ribe, crni rižoto s plodovma mora, čudna domaća tjestenina, domaći mljetski kruh, crveno-crno mljetsko vino. Jutro . 6.30 h. Zlatnim suncem, osvjetljen plavi komadić kopna ,daleke obale, veliki plavi i bijeli valovi, kontrast modre, zelene, plave, bjele i zlatne boje. Trenutak preljevanja boja i zvukova, koji diže raspoloženje, trajao je samo 5 minuta, ali dovoljno za idućih nekoliko mjeseci.
Ciljevi na Mljetu bili su uspon na najviši vrh Velji Grad 514m, posjet Velikom jezeru u nacionalnom parku na Mljet-u te posjet Odisejevoj spilji. Prvo smo krenuli u nacionalni park te šetnjom uz veliko jezero, došli do mjesta gdje je ono uskim prolazom spojeno sa morem. Zezali smo se da se Odisej ovdje dolazio kupati.
Nacionalni park Mljet
Nacionalni park ŤMljetť je osnovan 11. XI 1960. godine kao najstariji Nacionalni park na otocima. Nalazi se na zapadnom dijelu otoka Mljeta i zauzima površinu od 5.375 hektara. Njegove granice obuhvaćaju oko jednu trećinu kopna otoka sa pripadajućim otočićima i obalni morski pojas širine 500 m od najudaljenije točke kopna. Kao jedinstveni primjer osebujne vegetacije, sa Velikim i Malim jezerom kao geološkim i oceanografskim fenomenima u kršu, ovo područje je značajno i poznato i u svjetskim razmjerima.
Nakon obilaska jezera koji je trajao oko 2 sata krenuli smo u Babino Polje , gdje počinje staza za najviši vrh Mljeta Velji Grad. Na Velji grad popeli smo se za 1h. uspon nije posebno zahtjevan, osim na završni dio koji je strm te nema staze pa je potrebno koristiti i ruke i noge kako bi se savladale poveće kamene gromade i prepreke. Za vrijeme uspona, iako je bio ožujak, sunce je jako grijalo te smo se dobro oznojili . Za ljetne mjesece svakako preporučujemo da se na uspon krene rano ujutro. Za lijepa vremena, kakvog smo mi imali, pogled se s vrha pruža na cijeli Južni Jadran i plavetnilo pučine, čemu doprinosi njegov osamljeni položaj. Nakon vrućeg spusta, za neke na kraju i po lojtrama, te nakon što smo se ispružili u hladovini terase kafića u Babinom Polju ( on je odmah kod početka staze), sa kojeg se pružao prelijep pogled na pučinu Jadranskog mora, i kako je vrijeme polako istjecalo, nitko više nije pitao za Odisjevu špilju. Bili smo umorni i udobno zavaljeni u udobne stolice u Babinom polju, iznad pučine i sa laganim vjetrićem. Tako će spilja ostati kao cilj jednog od budućih izleta ili indiviualnih odlazaka na Mljet.
Povratak-još nije sve gotovo
U 15 h, krenuli smo trajektom na kopno u luku Prapratno na Pelješcu te odande uzduž i poprijeko Republike Hrvatske prema Ludbreg - u, Križevcima i Dravskom Križu. No ipak tu priči nije kraj. U slatkom Stonu, naš vodič Nada, uspjela nas je natjerati da se još popnemo i na dugačke Stonske zidine, na čemu joj neizmjerno zahvaljujemo, koje liče na umanjen kineski zid, te smo stigli čak i do druge stražarske kule . Obišli smo čitavi stari dio prelijepog grada Stona, popili pivo, te u Vrgorcu posjetiti i kuću u kojoj je stvarao i živio poznati pjesnik Tin Ujević. Usprkos tome, što su nam pred nosom zatvorili tunel Malu Kapelu, zaobilaznicom kroz Ogulin, svi živi, zdravi i zadovoljni stigli smo kući u 1h ujutro, u ponedjeljak. Ja sam još, kući , preko drave, odvezao naše Međimurce, u Dravski Križ. Idućih dana, nedostajala mi je hladna i snažna bura.
Napisao : Damir Klarić
Učestvovali su : Ivo, Vera, Renata, Nada, Anđela, Vjeko, Alen, Darko, Mario i Damir
Neslužbeni organizator : Damir, Neslužbeni vodić : Nada
Fotografije (autori Damir, Sermek Ivo, Vera i Alen )
DAN PRVI
PUT PREMA OREBIĆ - U
Ekipa iz prvog auta - Planina Matokit i naselje Vrgurac u pozadini (Autor fotogr. : Damir )
Bačinska Jezera - autor : Sermek Ivan
Ploče . Fotograf : Sermek Ivan, Vera
Na trajektu Ploče - Pelješac - Autor : Damir
Pelješac u daljini . Autor Damir .
Odmor počinje na brodu . Prema Pelješcu . Autor Damir .
Pogled prema svetom Iliji i Zmijinom brdu sa sjeverne strane . Krenuli smo tamo gore na vrh. Autor - Damir .
Ulazak u luku Trpanj - Pelješac. Autor Damir .
Sveti Ilija i u podnožju Orebić , sa južne strane .
OREBIĆ I USPON IZ OREBIĆA NA SVETOG ILIJU
Odavde polazimo na najviši vrh Pelješca - sv. Ilija .
Pogled na cilj . Sv. Ilija zapravo se nalazi još iza ovog vrha . Autor - Damir .
Uspon na Zmijin Brdo . Sveti Ilija - Pelješac . Orebić .
Orebić sa cca 650 ndm.
Poluotok Pelješac .
Orebić
Odmor
Kod pojilišta , ispod lovačke kuće na cca 850 ndm.
Lovačka kuća izgrađena još u doba Austrougarske, ali renovirana .
Susret sa crnom kravom . Do vrha još 20 min . Bi i ona s nama al je već bila gore.
Znatiželja .
Vjerojatno ljubičica na Pelješcu .
Prema vrhu .
Prema vrhu sv. Ilija na Pelješcu. Najviši vrh Pelješca .
Fotografije sa vrha .
Ostaci stare kapelice na vrhu Sv. Ilija .
Na vrhu .
Pogled sa najvišeg vrha Pelješca .
Članovi PD Ludbreg, HPD Međimurje i HPD Bilo na vrhu Sv. Ilija na Pelješcu .
Alen na vrhu .
Darko i Mario na putu za vrh .
Odmor kod lovačke kuće . 20 min. do vrha Sv. Ilija - Pelješac .
SPUŠTANJE U OREBIĆ
Spuštanje prema Orebiću . Vršni dio . Neposredno ispod vrha .
Pelisac . Lovačko planinarska kuća o kojoj se brine i planinarsko društvo iz Orebić-a .
Odmor na drvenom konju .
Vrata u kamenu .
Za spuštanje odabrali smo drugu stazu sa koje se pruža lijep pogled na Korčulu i preostali dio Pelješca prema zapadu . Tako smo prošli kružnom stazom.
Grad Marka Pola - Korčula
Preostali dio Pelješca i Korčula .
Renata kod Franjevačkog samostana .
A sada nekoliko kilometara do auta po cesti .
DAN DRUGI - za sada samo dvije fotke (nastavlja se)
Apartmani SALACAN - 098-427-928 , Orebić
Mi u starom gradu Korčuli. Nedostaje Mario koji fotografira .
FOTOGRAFIJA IMA JOŠ MNOGO TE ĆE USKORO I OSTALE FOTOGRAFIJE BITI POSTAVLJENE |
