Početna
Dobro došli : Gost
Posjetitelja online : 7
Statistika : AWstats
 
Prijave i registracije
 
Prijava suradnika
 
Prijave i registracije članova
 
Ažuriranje podataka gradovi
 
Tražilica - crtice

 
Najnoviji članci
Srednji Velebit
Sjeverni Velebit
Dramati─Źno u snje┼żnoj me─çavi na 2500 ndm
Zir
Pri─Źa o jednom kalcitu
Pravilnik o strogo zaštićenim gljivama
─îe┼íka smr─Źkovica
Proljetne biljke i gljive u Podravini
Jedinstvo znamenitosti zapadnog Kalnika
 
Najnovije destinacije
Omiska Dinara Kruzno
Biokovo - vrhovi
Kri┼żevci - Kalnik (pl. dom)
Ludbreška planinarska obilaznica
Krma - Triglav 4/5.10.2008 Slovenija
Egeria put - Hrvatska - Iovia
Sveti Vid - otok Pag
Spilja pod Zir - om
ZIR
Podkilavac-Mudna dol-Hahli─çi-Kolac-Podki
 
Najnovije Web shop
SVILAJA, PLANINARSKA MAPA ZEMLJOVID,1:25000, HGSS
PROMINA , PLANINARSKA MAPA, ZEMLJOVID , 1:25000 , HGSS
OTOK RAB , PLANINARSKA MAPA, ZEMLJOVID, 1:25000 , HGSS
BRA─î BIKE, BICIKLOM PO BRA─îU, MAPA 1:45000, HGSS
DINARA-TROGLAVSKA SKUPINA-ZAPAD ,PLANINARSKA MAPA,1:25000
 
Najnovije kampovi
admin1
camp mlaska
CAMP SEGET
CAMP VRANJICA BELVEDERE
Diana & Josip
 
Interesantni linkovi


 

Mo┼żda ─çe Vas zanimati

 

Planinarsko dru╣tvo "Ludbreg"
Slike :   
22.05.08 Od Starigrada preko Svetog brda, Vagansko vrha, Struga i Velikog Rujna do Starigrada

Povratak


Nacionalni park Paklenica

Alen Sabol

 

            Nakon duge i iscrpljujuće rasprave pala je odluka da grupica iz Planinarskog društva Ludbreg protegne noge po Južnom Velebitu, jednom od najljepših planinskih predjela Lijepe naše. Polazak je bio zakazan iz Ludbrega u četvrtak 22. svibnja u 2:00 sati. Na put su krenuli Nikola i Damir Klarić, Darko rak te moja malenkost. Usput smo u Jalžabetu dogovorili susret s dvojicom Vlašića, ocem Damirom i sinom Lukom koji su išli drugim automobilom. S obzirom na više mjesta u njihovom autu njima se pridružio i Darko koji je preuzeo vozačko mjesto negdje poslije Karlovca. Putem nas je pratila kasnije vrlo znakovita kišica uz stalno brisanje vjetrobranskog stakla zbog zamagljivanja.

            U par zaustavljanja na kavi u Starigrad Paklenicu stigli smo negdje poslije 7:00 sati. Damir Klarić i Vlašići su otišli ostaviti jedan auto u Veliki Vaganac na parkiralište gdje smo se namjeravali spustiti u subotu dok smo nas trojica navalili na sendviče.



Kod ulaza u nacionalni park Paklenica

            Po njihovom povratku polako smo svi zajedno krenuli prema Planinarskom domu Paklenica. Putem smo susretali grupe Amerikanaca, Nijemaca, Čeha, Poljaka i dr. Najviše je bilo alpinista koji su oboružani užadi i klinovima navalili na okolne okomite stijene a najviše na Anića kuk, stijenu koja gotovo okomito strši 400 m uvis i jedna je od najcjenjenijih trofeja u alpinističkom svijetu. Interesantno je bilo promatrati ljude na polovici stijene velike kao bubice kako polako napreduju zabijajući klin za klinom prema vrhu ogromne kamene gromade.


Penjaći  na Anića kuk

            Krećemo se kanjonom rječice Velike Paklenice uzbrdo uživajući pri tom u bučnom žuborenju vode i obilnom raslinju Nacionalnog parka. Svakako oku nisu mogle promaknuti brojne grupe stranih turistkinja, (čudno, same cure- Čehinje i Amerikanke) koje su išle turističkom stazom do planinarskog doma.


Turistkinje kod Lugarnice

Usput smo zastali dva puta na izvorima vode da napunimo naše čuturice. Došavši do planinarskog doma pomalo oznojeni sjeli smo u već popunjenu salu u prizemlju te nešto prezalogajili dok je vani počelo poprilično pljuštati. Imali smo sreće da smo se dokopali doma prije pljuska. Čekajući da pro─Ĺe pljusak u domu zabavljali smo se promatrajući totalno pokisle grupice maturanata koji su se došli proveseliti u Nacionalnom parku.


U domu Paklenica . Čekamo prestanak kiše.

           
Kad je kiša počela jenjavati natrpali smo svoje desetak kilograma teške naprtnjače na le─Ĺa i krenuli put Ivinih Vodica ┬ľ planinarskog skloništa na oko 1200 m oko podneva. Put vodi kroz prekrasne bukove i grabrove šume tako da nemate osjećaj da se nalazite na Velebitu. Prije sam mislio da je Velebit samo krš. Srećom bio sam u zabludi. Putem nas je uporno pratila kiša koja je polako padala a i kad nije padalo s lišća su se obilno slijevale krupne kapi koje su nas kvasile. Doduše više smo bili mokri od znoja prouzročenog nošenjem teških naprtnjača po klizavom i raskvašenom terenu. Svi mokri i premoreni uspjeli smo se dokopati Ivinih vodica negdje oko 17 sati. U Ivinim vodicama, planinskom skloništu, jednoj drvenoj baraci s limenim krovom zatekli smo oko desetak ljudi koji su sušili odjeću oko peći (gašpar) i provirivali van na tek izniklo sunce. Kad smo se presvukli  i malo prezalogajili te došli malo sebi počeli smo kovati planove što dalje. Da li ostati i gužvati se na spavanju u Ivinim vodicama ili se probati dokopati drugog skloništa Vlaškog grada na 1400 m visine. Darko je rekao da će ići vidjeti da li ima nekog gore pa će ostalima javiti. Odlučio sam mu se pridružiti.


Pokret sa Ivinih Vodica na Vlaški Grad


Natovarili smo se vodom koju smo obilato trošili kao i zalihe čokolade, keksi i sušenog voća cijelo vrijeme budući da nam je trebalo puno energije. Nakon spuštanja po blatnjavom šumskom terenu oko stotinjak metara počeli smo se poslije 18 sati uspinjati već dobro premoreni prema Vlaškom gradu. Uspon je dosta strm a posebno je težak zbog skliskog terena. Srećom nitko nije završio u provaliji. Usput smo na jednome vidikovcu uživali u prekrasnim pejzažima i pogledima na dolje prema razilazećim oblacima koji su nam tu i tamo dopuštali pogled na srednjojadranske otoke: Pag, Vir, Ugljan, Pašman i dalje prema Italiji.    

Vidikovac izme─Ĺu Ivinih Vodica i Vlaškog grada

        
Došavši u planinsko sklonište Vlaški Grad koje je nešto veće od Ivinih vodica uživali smo u samoći. Darko je javio ekipi da do─Ĺe, naložili smo vatru, skuhali čaj te metnuli sušiti hrpe mokre odjeće. Moram priznati da sam kao rijetko kad uživao u vrućem čaju i toplini peći. U planinarskom skloništu bilo je dosta su─Ĺa i drugih namirnica kao i pripremljenih drva za koja se svesrdno zahvaljujem onima prije nas. Sutradan pri odlasku zahvaljujući Nikoli i mi smo ostavili zalihu napiljenih drva za one poslije nas kao i par vrećica čaja. Uglavnom grupa nas je stigla za jedno 2 sata i svi smo se zadovoljno smjestili, najeli, poslagali odjeću na sušenje te sretni i premoreni vrlo brzo zaspali u neočekivanom komforu tvrdih klupa i vreća za spavanje. 


U skloništu Vlaški Grad nakon 11 sati hoda po suncu i kiši .

            Ujutro u petak 23. svibnja probudio nas je Damir Klarić koji je jedini imao volje usput osvojiti još jedan vrh ┬ľ Vlaški grad ponad skloništa. Oko jedan sat penjanja i oko pola sata spuštanja. Mi ostali smo ra─Ĺe još uvijek lješkarili i uživali u blagodatima skloništa.


Pogled s vrha Vlaški Grad prema Buljmi i Stražbenici


Jutro na skloništu Vlaški Grad

Jutro je bilo s malo oblaka ali nas je zabrinjavala prognoza za kišu. Nakon jučerašnjeg dana nikome se nije više dalo pokisnuti. Unatoč lošoj prognozi svi smo spakovali svoju uglavnom suhu odjeću, doručkovali te počeli s penjanjem prema stazi koja vodi od Svetog brda prema Vaganskom vrhu oko 8 ujutro. To su dva najviša vrha Velebita koja smo namjeravali ┼Ąskinuti┼ą taj dan. Staza je bila poprilično strma, a uz put je jedna ploča u spomen na tri poginula planinara iz Splita 2006. godine na tom mjestu. Nakon jednog sata strmog uspona uz predivne vidike prema moru i malo manje divne prema bliskim provalijama i vrtačama uspjeli smo se do staze koja povezuje ta dva vrha te smo pričekali da do─Ĺe i Damir Klarić da odlučimo što dalje. Glavna dilema je bila da li ići na Sveto brdo ili samo produžiti prema Vaganskom vrhu i tako  probati izbjeći prognoziranu kišu. D. Klarić nije imao dvojbi o tome te je rekao da ┼Ąnije došao do ovdje da sad odustane┼ą. Ostali smo se bez riječi složili te odložili naše naprtnjače uz stazu i krenuli rasterećeni prema Svetom brdu.



Pogled na Sveto Brdo sa križanje za Vaganski vrh



Krećemo u osvajanje Svetog brda


Pogled dolje sa uspona na mitsko Sveto brdo

Sa sobom smo samo uzeli topliju odjeću, vodu i pokoje kekse ili čokoladu  za energiju. Za oko sat vremena strmog uspona došli smo do vrha koji je preko 1700 m a nakon nas su stigle još par grupa pa je na vrhu bilo veselo. Najviše nas se dojmio jedan planinar porijeklom iz Trogira a živi u ─Éur─Ĺevcu koji je došao pod ┼Ąpunom opremom┼ą na vrh i  ponudio nas odličnim crnim domaćim dalmatinskim vinom. Na vrhu je bio oblak pa nismo mogli uživati u pogledu koji se prema riječima tog trogirskog ─Éur─Ĺevčana proteže sve od Italije ali smo zato uživali u vinu. Čovjek nam je pričao da se upravo vratio s Aconcaque a bio je na Himalajama, Kilimanjaru itd. Kada smo ga kasnije sretali kako juri pokraj nas jasnije nam je bilo otkud u tolikoj kondiciji. A čovjek ima prema slobodnoj procjeni oko 55 godina. Poslije fotografiranja i štambiljanja iskaznica okrijepljeni vinom spuštali smo se prema ostavljenim ruksacima.



10 zapovjedi Božjih

 


Hmm, Isus  ?  :))))))



Svi članovi PD Ludbreg osvojili su Sveto brdo, te usprkos kiši prethodni dan i prognozi kišnog vremena nitko nije odustao.


            Po spustu sa Svetog brda Nikola, Darko (koji su uvijek bili prvi) i ja zavalili smo se na travi i čekali ostale. Usput smo tamanili zalihe hrane i vode i čavrljali s grupama koje su se kao i mi malo odmarale nakon spusta. Morali smo sobom nositi svu vodu jer putem nije bilo nijednog izvora. Težak dan. Damir Klarić se je spustio i donio nam je vijest da je Luka uganuo gležanj te da se uz pomoć tate polako spušta. Nikola i ja smo otišli u susret, malo bandažirali gležanj, dali sredstva protiv bolova i Luka je polako nastavio s nama put Vaganskog vrha. Prije Vaganskog vrha Luka i tata Damir su odlučili ne riskirati daljnju ozljedu i odlučili se spustiti prema skloništu Ivine vodice i dalje prema Planinarskom domu dok je ostatak ekipe krenuo put Vaganskog vrha.


Pokret zaVaganski vrh odavde !

Cijelo vrijeme putem se izmjenjivao red sunca, red oblaka kroz koje smo prolazili. Staza je dijelom usječena u stijenu s ponegdje kutovima od oko šezdesetak stupnjeva tako da pogled na vrtaču ili oblake ispod nije bio baš za svačiji želudac. Me─Ĺutim šetnja vrhovima Južnog Velebita je prekrasan doživljaj s pogledima čas prema Lici a čas prema moru. Imali smo prilikom jednog odmora interesantan trenutak promatrati nastajanje pijavica ispod nas u Lici. Dojmljivo je bilo i kad legneš na travu a iznad tebe jedno pola metra do metar šibaju oblaci.



Prema Vaganskom - vrtaće od kojih se zavrti i u glavi



Malovanski stanovi .

            Nakon jedno 2 sata uspona dosegli smo najviši vrh Velebita - Vaganski vrh od 1750 m i počeli se spuštati prema planinskom skloništu Struge udaljenom 3-4 sata hoda. putem je bilo dosta nezgodnih mjesta sa snijegom koji se topio pa nikad nisi znao da li ćeš uspjeti proći ili ćeš završiti na dnu vrtače, a što svakako nije preporučljivo.








Maksimalan oprez prilikom prelaska snjezne prepreke na velikoj i dubokoj strmini.

 Navečer oko 7 sati stigli smo u planinsko sklonište Struge gdje je već bilo par grupa planinara. Zbog gužve smo prenoćili na strunjačama na podu a što je bio melem posebno za Darkovu kralježnicu jer se on najviše žalio na neudobnost klupa u Vlaškom gradu. Me─Ĺutim bilo je za Darka nekih problema s bukom preko noći a koju ja nisam čuo. Ne znam  zašto?


Zasluženi odmor na strugama :)))

            Odmoreni smo ujutro oko 8 sati krenuli u daljnji spust prema Velikom Rujinu, visoravni sa ostacima naselja. Usput smo prolazili prvo kroz predivnu bjelogoričnu šumu a na kraju kroz zgarište borove šume. Zbog požara jedan veliki dio Velikog Rujna je izgorio tako da izgorena šuma izgleda gotovo nadrealistički i sablasno.


Prema Marasovićima na Velikom Rujnu . Duboka pukotina u zemlji kojoj se ne vidi dno.


Kod kapelice na Velikom Rujnu

            Na Velikom Rujinu smo se malo odmorili te krenuli u daljnje spuštanje prema parkiralištu na Velikom Vagancu gdje su nas čekali automobili. Usput smo sretali grupe turista koji su se penjali prema Velikom Rujinu. Posebno je ostala u sjećanju grupa Slovenaca me─Ĺu kojima je bilo i penzionera koji su se penjali bez vode i u patikama a sunce je pržilo. A uspon je trajao za njih sigurno dobro preko dva sata po vrlo strmim stijenama. Da mi ih je bilo vidjeti kad su došli gore. A tek nakon toga spust dolje.  Nadam se da su preživjeli bez intervencije Gorske službe spašavanja.


Veliki Vaganac i kraj puta po Velebitu.

            Po dolasku do automobila oko 13 sati krenuli smo u Starigrad Paklenicu na ručak i susret s ocem i sinom Vlašićem gdje smo prepričavali dogodovštine proteklih dana. Kuhana hrana i pivo je neobično godilo nakon konzervi i vode proteklih dana. Vlašići su prilikom spusta do ulaza u Nacionalni park posjetili i Manitu pećinu koju možemo preporučiti za pogledati. Nakon obilnog ručka još obilnije zalijanog pivom vratili smo se autocestom automobilima u Ludbreg oko 10 sati uvečer. Krevet je nakon tri dana Velebita bio stvarno velebno mjesto. Malo sam osjećao moja koljena i tabane a sve ostalo je prošlo u najboljem redu.  Usput sam se uspio riješiti i svojih starih gojzerica budući da sam ostao bez jednog potplata a i nekih 5-6 kilograma.

            Posebne pohvale zaslužuju najmla─Ĺi članovi ekipe Luka i Nikola, (posebno Nikola koji je prošao cijelu stazu s teškim ruksakom na le─Ĺima).            Nacionalni park Paklenica je doista sa svojim kanjonom Velike Paklenice i strmim stijenama nešto što nemojte propustiti doživjeti.

 

 

Alen Sabol

           


Komentari
Ime : Zrinka
Datum : 2008-05-29
╚estitamo! ;-)
 
Ime : Alen
Datum : 2008-05-29
A bil je uporan. Hrdal je stiropora Ŕim ugasi╣ bateriju. :)
 
Ime : Damir
Datum : 2008-05-28
Hm, ja mislim da nas je na Vla╣kom gradu ipak probudio gospon puh :)
 
Ime : Damir
Datum : 2008-05-28
Hm, ja mislim da nas je na Vla╣kom gradu ipak probudio gospon puh :)
 
Ime : Marijo
Datum : 2009-11-18
Zivili, lipa tura. Ako vam zatreba spavanje u Paklenici (19 mjesta u ramiŠima) marijo.ramic@gmail.com
 
Ime : Alen
Datum : 2008-12-18
conan - da to je debeli kuk. fotke su damirove kao i naslovi ispod njih. moj je samo tekst. pozdrav.
 
Ime : conan1
Datum : 2008-10-27
ono gdje su penjaŔi na slici nije aniŠa kuk nego debeli kuk
 

Na╣i sponzori

 
Reklame

Razmjena banera
www.lastminute-hr.com
www.nekretnine-info.com