23.12.2007 Udruga mladih Kalnik organizirala je pohod preko Kalničke grede. Za našu ekipu iz PD Ludbreg to je bio novi izazov.
Pogled na Kalničku gredu sa uspona na Vranilac
Spakirali smo se i dobro naspavali da bi sljedećeg jutra mogli krenuti u nove pustolovine. Ujutro smo se svi okupili i krenuli na dugu vožnju autom. Vozili smo se kroz šumu kad smo odjednom došli do starih kuća koje su u prijašnja vremena bile bolnice od Partizana.
Fotografiranje partizanskih bolnica
Malo smo ih pogledali i vidjeli mnogo starih i čudnih stvari koje su služile u prijašnja vremena da bi pomogle ranjenim vojnicima u ratu. Bilo je tu i nekoliko srna koje su preplašeno bježale u šumu kad su nas vidjele.
Nismo se mogli dugo zadržati pa smo krenuli do mjesta polaska tj. Vratno. Došli smo tamo i krenuli dalje pješke. Malo kasnije dostigla nas je grupa planinara zapravo članova UMK koji su nastavili svoj put u našem društvu.
Početni strmi uspon na istočnu hrbet Kalničke grede
Vidjeli smo snježnu prirodu koja je imala prekrasan čar. Hodajući sklopili smo nova prijateljstva. Nakon 45 minuta hoda došli smo do našeg prvog cilja, to je bila škrinja-516m. Tamo smo se malo odmorili, mi djeca uz malo domaćeg prezmušta i kruha, a odrasli su se ugrijali uz čašicu gemišta .
Na Škrinji
Prijelaz preko stjenovitog grebena Škrinje
Krenuli smo dalje odmoreni i spremni na sve. Nakon još pola sata hoda došli smo do drugog cilja Podrevec-560m. Tamo se nismo dugo zadržali, pa smo odmah krenuli dalje. Nakon sve ukopno 2 sata hoda došli smo do logorišta, koje se zove Benkova zaravan.
Kod Podrevca
Tamo je bio najveći odmor, bilo je tu kobasica, mesa, luka, krumpira i dobrih pića u koja spadaju : vino , za nas sok, liker od šljiva. Mi smo naravno pili sok.
Na Benkovoj zaravni - Logorište
Pozabavili smo se i ugrijali uz vatru da bi mogli nastaviti dalje. Hodali smo dalje i dalje kroz nizbrdice i brjegove dok nismo došli do najvišeg vrha Kalničke grede Vukleca (572) , a duboko ispod nas negdje je bio Sjeverni vidikovac.
Prema Vuklecu
Znali smo da još nije kraj. Još smo morali proći kroz opasnu nizbrdicu kroz koju su se neki spuštali po guzici da bi došli do planinarskog doma Kalnik.
Na najzapadnijem grebenu Kalničke grede-pripreme za opasan spust
Hodali smo i uživali u zadnjim trenucima prekrasne snježne prirode. Moj tata je izgubio osobne dokumente koji su bili u jednoj maloj torbici.
Spust po kamenoj i skliskoj strmini prema tvrđavi
Kad smo došli do doma popili smo vrući čaj i nešto prezalogajili.
Malo smo se kartali i gledali utakmicu. Kad smo se ugrijali oprostili smo se s prijateljima s kojima smo se, nadam se ne zadnji put vidjeli.
To smo mi nakon silaska i prije rastanka
Kad smo došli kući ispričali smo sve to prijateljima kojima je bilo žao što nisu išli s nama. Ali ubrzo ukazala se nova prilika ! Sutradan smo morali ponoviti neki dio puta da bi našli izgubljenu torbicu. Uz puno sreće i pomoći dobrog kalničkog duha našli smo torbicu i krenuli polako kući. Tako su završile naše zgode i nezgode preko Kalničke grede.
Piše: Petar Kirić i Nikola Klarić (6-ti razred OŠ Ludbreg)
Sudjelovali su u pohodu:
UMK (Udruga mladih Kalnik),
PD Ivančica
i narvno mi PD Ludbreg
Ovdje se može vidjeti još više slika :
http://www.crtice-hrvatske.com/turizam_zanimljive_destinacije_hrvatska.php?sifra=bozicni_pohod_2007&
|
