Brojne veće ili manje pukotine u stijenama i špilje u Parku prirode Papuk, poput ove špilje Maksima Bojanića, idealna su mjesta za dnevni odmor, podizanje mladih i zimovanje jedinih letećih sisavaca-šišmiša. One su omiljeno skrovište šišmiša, posebice u zimskim uvjetima zbog nepromjenjivosti temperature i vlažnosti zraka. Vlagu stvaraju kapljice vode koje se cijede niz zidove i strop špilje, pri čemu tvore i špiljske ukrase: zavjese, stalaktite i stalagmite. Svi se šišmiši hrane kukcima i paucima o čemu svjedoči ostatak gozbe, brojna krilca kukaca na tlu špilje. Špilju je kao sklonište i za pregled plijena, nakon svoje rabote, koristio u prošlosti papučki hajduk i razbojnik Maksim Bojanić.