Početna
Dobro došli : Gost
Posjetitelja online : 9
Statistika : AWstats
 
Prijave i registracije
 
Prijava suradnika
 
Prijave i registracije članova
 
Ažuriranje podataka gradovi
 
Tražilica - crtice

 
Najnoviji članci
Srednji Velebit
Sjeverni Velebit
Dramati─Źno u snje┼żnoj me─çavi na 2500 ndm
Zir
Pri─Źa o jednom kalcitu
Pravilnik o strogo zaštićenim gljivama
─îe┼íka smr─Źkovica
Proljetne biljke i gljive u Podravini
Jedinstvo znamenitosti zapadnog Kalnika
 
Najnovije destinacije
Omiska Dinara Kruzno
Biokovo - vrhovi
Kri┼żevci - Kalnik (pl. dom)
Ludbreška planinarska obilaznica
Krma - Triglav 4/5.10.2008 Slovenija
Egeria put - Hrvatska - Iovia
Sveti Vid - otok Pag
Spilja pod Zir - om
ZIR
Podkilavac-Mudna dol-Hahli─çi-Kolac-Podki
 
Najnovije Web shop
SVILAJA, PLANINARSKA MAPA ZEMLJOVID,1:25000, HGSS
PROMINA , PLANINARSKA MAPA, ZEMLJOVID , 1:25000 , HGSS
OTOK RAB , PLANINARSKA MAPA, ZEMLJOVID, 1:25000 , HGSS
BRA─î BIKE, BICIKLOM PO BRA─îU, MAPA 1:45000, HGSS
DINARA-TROGLAVSKA SKUPINA-ZAPAD ,PLANINARSKA MAPA,1:25000
 
Najnovije kampovi
admin1
camp mlaska
CAMP SEGET
CAMP VRANJICA BELVEDERE
Diana & Josip
 
Interesantni linkovi


 

Mo┼żda ─çe Vas zanimati

 

Planinarsko dru╣tvo "Ludbreg"
Slike :   
04.08.2007 Kako je bilo na Dinari 4.8.2007

Povratak

Organizatori pohoda : HPD Sinjal 1831 - Kijevo i HPS
Vodička i spašavateljskaslužba na terenu : članovi Stanice vodiča  i Stanice HGSS Šibenik


Kako je bilo na Dinari 04.08.2007

 

 

Prošlo je već više od 2 tjedna, kako sam kod kuće, na poslu i oko kuće. Vrijeme prošlog vikenda proveo sam gledajući dosadnu TV, radeći nešto oko vrta, šetajući se po vrućem i sparnom asfaltu grada ili za računalom. Radni tjedan prolazio je polako i sporo.

 

U novu pustolovinu,  Put Kijeva i najviše hrvatske planine, Dinare, krenulo je nas četvoro, u petak, 3.8.2007. Štef  - PD Kalnik, Nada - PD Kalnik, Kornelija - PD Ludbreg i ja Damir - PD Ludbreg,  u petak, odmah nakon radnog vremena. Pošto do Kijeva odnosnosno Glavaša, gdje je početak uspona, ima oko 6 sati vožnje krenuli smo dan ranije, kako bi naspavani krenuli u osvajanje našeg najvišeg vrha Sinjala na 1831 m.  Iz Ludbrega smo krenuli oko 17h te u Križevcima pokupili Nadu i Štefa. Ubrzo su nestali svi problemi, brige, mrzovolja zbog neostvarenih planova radnog tjedna i svima nam je misao obuzela pustolovina koja nas je čekala. Tog trenutka najviše me obuzimala radost zbog toga što ćemo prenočiti vani, u malom šatoru, odmah podno naše najviše planine, te prije toga u logoru, sjediti, piti topli čaj i uživati čavrljajući sa prijateljima u čistoj, prohladnoj planinskoj noći.

 

Nakon što smo u dobrom raspoloženju, oko 23.00h  stigli do Kijeva, potražili smo Školu gdje su nas trebali sačekati domaćini . U školi je inače bilo organizirano nočenje za one koji nisu htjeli nočiti u šatoru u bivaku i gdje je trebao prenočiti naš Štef.  No domaćini su svi bili u Glavašu gdje se već okupila organizatorska ekipa HPS-a , HGSS-a kao i djevojke članice ekipe Cho Oyu, te još neki pristigli planinari. Pošto smo telefonski dogovorili način pronalaska školskih ključeva te zatim pregledali spavaonu, većina je odlučila da ipak svi , na moju žalost, tu prenoćimo, kako ujutro ne bi ja morao dolaziti ponovno iz Glavaša u Kijevo po Štefa. Svoj topli čaj ipak sam popio vani, na kamenu pored škole i 5 km udaljen od ogromnog planinskog masiva Dinare. U me─Ĺuvremenu je u školsku spavaonu stigla i grupa ljudi iz Valopova te smo nakon upoznavanja, negdje oko 24.00 h, svi krenuli na spavanje. Nedugo zatim probudilo mo snažno fijukanje sjevernog vjetra, te nekoliko jakih udaraca otvorenih prozora.

 

Bu─Ĺenje je bilo u 6 sati u veoma dobrom, šaljivom i veselom raspoloženju . Pogledavši kroz prozor škole prema sjeveru,  ugledao sam planinu Dinaru u svoj njezinoj veličini i snazi kako se iz doline, skoro okomito, mijenjajuči boje od zelenkaste dolje, prema modro sivoj, diže visoko gore u oblake. Vrh je bio zavijen u tamne oblake.  Sa južne strane Kijeva uzdizao se Kozjak (1206m) te nešto dalje i Planina Svilaja s najvišim vrhom 1508m. Puhao je jači sjeverni vjetar i pomislio sam kako je to veoma dobro. Naime za vrijeme pohoda na Dinaru proteklih godina, vladale su velike vručine te sam se malo pobojavao da i ove godine vručine od +39 ili više te sparine  ne ometu uspon na Dinaru koji ionako nije jednostavan pogotovo za nas koji odlazimo u planine zbog njihovih ljepota i osječaja koje one pružaju kad se nalazite u njima.

 

Planine Dinara, Troglava i Kamešnica čine jedinstveni, dinarski planinski masiv koji se proteže u dužini od približno 100 km u pravcu jugoistok - sjeverozuapad od zapadne obale Baškog Blata pa do Grahova polja. Ovaj planinski zid predstavlja prirodnu granicu izme─Ĺu Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Najveći vrhovi ovog masiva su Troglav (1912m), Konj (1855 m), Veliki Bat (1854 m) i Dinara (1831m) . Dinara je jedini vrh koji se nalazi u R. Hrvatskoj i predstavlja najviši vrh R. Hrvatske. Šalili smo se da ćemo bar za trenutak biti najviši ljudi u Hrvatskoj.

 

Točno u 7 sati našli smo se u Glavašu. Do Glavaša vodi uska asfaltirana cesta na koju se skreće pored jedne male kapelice,  obnovljena nakon rata, sa glavne ceste u Kijevu. Kapelicu je 1999 obnovio Stanko Gojević. Vozivši se kroz Kijevo, mogu se još uvijek primjetiti ostaci ratnih sukoba koji su se vodili na ovom području.

 

Najjednostavnije je pogledati poziciju crkve u Kijevu krenuti točno prema njoj i proći pored. Cesta vodi ravno do Glavaša iako ima i nekoliko sporednih puteva sa ceste.  No putokazne ploče i planinarske markacije za Dinaru vode Vas do sela Glavaš koje se sastoji od nekoliko kamenih kuća.

 

Stigavši točno, na ceremoniju otvaranja planinarske kuče u Glavašu, prisustvovali smo govoru domaćina Marka i Nikole Gojevića te gospodina Berljaka oko potreba ovakve kuće u Glavašu. Naime svi oni koji pristižu iz deleka, mogu doći tokom dana u Glavaš, prenoćiti u kući te rano ujutro krenuti na uspon na Dinaru.

 

Tamo smo upoznali i članice prve ženske hrvatske ekspedicije na Himalaju te malo i porpičali sa njima. Naime, njima je ovaj uspon na Sinjal jedan od posljednjih treninga prije odlaska na Himalaje. Njihovo vrijeme polaska bilo je 1h nakon službenog vremena početka uspona, jer se procjenjivalo da će im za uspon trebati samo 90 minuta. Normalno vrijeme uspona je oko 5,5 h uz kratke predahe. Kasnije sam saznao da je najbrža djevojka došla, za nešto više od 90 minuta, do cilja (vrha Dinare).

 

Vrijeme za uspon na vrh Dinare bilo je idealno . Sunčano i ne vruće uz jak sjeverni vjetar na izloženim djelovima planine.

 

Glavaš se nalazi na 530 m ndm i trebati će se popeti na 1831 m. Znači ukupno visinske razlike 1301 m ndm. Predvi─Ĺeno vrijeme za uspon je 4 h . No za nas obićne smrtnike treba uračunati i nešto odmora tijekom uspona tako da otprilike za one u prosječnoj kondiciji uspon bi mogao trajati negdje oko 5 sati. Odnosno u ovisnosti od toga koliko se odmarate.

 

Upisali smo se u upisnu knjigu na mjestu polaska te krenuli za Sinjal. Nakon izlaska iz Glavaša prvo pro─Ĺete pored stare gradine Glavaš koja je u obliku veće kule te u dosta lošem stanju. Od domaćina smo saznali da se uskoro kreće u renoviranje ove stare kule. No ona Vam je siguran orijentir da ste na dobrom putu. Iako smo još bili relativno nisko odmah sam zapazio prekrasnu panoramu Cetine i Peručkog jezera, koja je sa svakim metrom uspona bila sve više zadivljujuća. Nakon toga, sljedeći markacije koje su veoma kvalitetno i vidljivo napravljene prolazimo kroz šumoviti teren kamenitim i uskim kozjim stazama, prolazimo pored većeg otvore pećine sa desne strane  te dolazimo do čistine, proplanka prije velike strmine . Na ovom djelu nalazi se prema objavi domaćina i izvor sa pitkom vodom , no ja ga nisam tražio tako da ne mogu napisati gdje se točno nalazi. Mjesto se zove Donji bunari.

 

Od Donjih Bunara do Martinove košare, gdje se nalazi i kameno sklonište potrebno je negdje oko 50 minuta uspona, serpentinama, po veoma strmom djelu, koji na kraju prelazi u ravni dio i veliku žutu bajkovitu livadu . Livada, na kojoj je razbacano rijetko kamenje sa dosta suhozida, pruža se dugo ravno sve do kamenog sklonošta, iza kojeg se lagano uzdiže, te izgleda poput velikog  korita , sa kojeg se lijevo, desno  prema gore dižu veliki i dugački obronci Dinare, te se u daljini vide različiti vrhovi zamotani u tamno plave oblake. Našavši se na početku ove livade, okrenuo sam se iza, te ugledao zadivljujući prizor koji se ukazao preda mnom. Prizor se ne može opisati nego treba doći tamo i vidjeti ga.

 

Hodajući ravno, po livadi, (Martinova košara) na proplanku oko 1000 m do skloništa, naišao sam na članicu vodičke službe koja je dežurala na tom mjestu, bila udobno zavaljena u improvizirano sklonište protiv jakog sjevernog vjetra, te davala osnovne informacije oko smjerova kretanja planinarima koji su taj dan bili na usponu. Upoznali smo se i malo popričali. Djevojka mi je rekla da mogu do skloništa, malo se odmoriti te da ima pitke vode u bunaru ako treba nadopuniti zalihe. U tom trenutku naša mala grupica bila je razdvojena (jer je svatko išao svojim tempom-naravno ja sam zaostao ), tako da nisam točno znao gdje su ostali te sam odlučio krenuti lijevo dalje pema vrhu, a ne prema skloništu. Iz skloništa tako─Ĺer ima označena staza koja opet dolazi na istu stazu za vrh. Nakon fotografiranja pozdravio sam se sa djevojkom te krenu dalje prema Sinjalu. Od Martinove košare (1280 m) do vrha trebalo bi po putokazu biti još 2 sata za fizički dobro pripremljene planinare. No znao sam da će meni trebati nešto više.

 

Udaljavavši se i penjući sve više i više  od Martinove Košare, Dinara je bivala sve veća i veća, masivnija, gromovnija te se polako javljao onaj pravi osječaj snage planine i nas malih koji takvi lazimo u njoj. U tom trenutku više mi ništa nije bilo važno , samo čista ljepota planine i taj divni osječaj pripadnosti ovom divljem i dalekom svijetu, gdje vjetar snažno brije i bez brige, briše sve negativne stvari iz uma.

 

Nakon 2h uspona preko različitih terena, kozjih zemljanih staza, kamenih staza, kamenjara, škarpa, preko poroznih, šupljih, oštrih prizemnih stijena, pored velikih i nekoliko stotina metara dubokih vrtača s neobičnim dnom, šupljina u stijenama, razlićitih rupa, već sam se počeo i pitati gdje je taj vrh. Prošao sam i mjesto koje se zvalo Gorica . Dosta njih se već i spuštalo pa sam tako jednog planinara koji je išao dolje pitao koliko još do vrha. Rekao mi je 10 min. Hm - malo sam se zamislio, jer mi je bilo čudno i pitao drugog koji je naišao poslije njega. Taj je rekao još 45 min . Hm !?!? Treći mi je rekao još 30 min. !! Pa kako to ti planinari mjere vrijeme. To mi nikad neće biti jasno .  :))   .

 

Vrh se još nije vidio.   I tako znojan, nakon kamenitog uspona, preskakivanjem sa kamena na kamen, na jedno brdo, stigao sam i na vrh još jednog drugog brda sa suhom žutom travom, i spaljenim suhim sivim granama od niskog raslinja (To bi trebao biti Duboki Klek). No od Sinjala još ni traga ni glasa. Nikog nije bilo u blizini i nisam mogao pitati gdje je vrh, te sam krenuo umorno dalje. No, napokon, prošao sam još 100 m te se , u daljini, konačno, pokazao i vrh Sinjal . Do Sinjala se sada lako dolazi jer staza vodi skoro ravno po grebenu i duga je oko 10-ak min. Pri samom vrhu mala je uzvisina od cca 10 m-ndm. Ugledao sam svoju ekipu gore, u zavjetrini ispod samog vrha,  i kao da sam dobio novu snagu krenuo, uzbu─Ĺujuće i brzo prema vrhu, jer znao sam , sada sam siguran da ću doći do njega. Iako na početku i nisam baš vjerovao da ću uspjeti jer nisam u tom trenutku bio dovoljno fizički pripremljen za uspon.

 

Došao sam do stupa koji je označavao Sinjal. Bili smo najviši ljudi u Hrvatskoj . Vjetar je fijukao i puhao strahovitom snagom. Kao da je upozoravao na nešto. Na neke prošle doga─Ĺaje.  Trebalo se  pridržavati. Tog dana obilježavao se Dan domovinske zahvalnosti u okolnom, svima nama dobro poznatom, gradiću. Vidici sa Dinare su fantastični. Najveći ! Predivan je to osječaj.

 

 

Damir K.


Komentari
Ime : damir
Datum : 2007-09-25
Evo konaŔno sam i ostale fotografije postavio pa se mogu vidjeti na istom linku
 
Ime : prvi
Datum : 2007-08-31
Lijepo za svaku pohvalu
 
Ime : Damir
Datum : 2007-08-09
Fotografije koje sam do sada napravio mogu se vidjeti na ovom linku : http://www.crtice-hrvatske.com/susreti.php?link=slike/dinara/staza_glavas_sinjal&broj=85 Ostale Šu naknadno napraviti i postaviti. Nakon 21.8.2007
 
Ime : Damir
Datum : 2007-08-09
E Fehime Bok...Hvala na pozdravu.....Tako­er bravo i Vama za MonBlan....
 
Ime : planinar
Datum : 2007-08-09
Bravo Damire. Postepeno se osvojene nvisine poveŠavaju. Samo naprijed. Pozdravi familiji od mene i «eljke.
 
Ime : Damir
Datum : 2007-08-09
Evo vranac, popravio sam . Ja sam vjerojatno imao krivu informaciju ...
 
Ime : Damir
Datum : 2007-08-09
Evo vranac, popravio sam . Ja sam vjerojatno imao krivu informaciju ...
 
Ime : vranac
Datum : 2007-08-09
dobar ti je opis izleta, ali popravi ono da su deżurali iz Stanice HGSS Split. Ovaj puta su deżurali iz Stanice HGSS ęibenik.
 
Ime : Karlo
Datum : 2007-08-08
BRAVO !
 
Ime : dominik
Datum : 2007-08-08
Impresivno! Mislim na tekst, za planinu ne treba tro╣it rijeŔi. Tko je bio zna, a tko nije treba otiŠ. :)
 
Ime : Damir
Datum : 2007-08-08
PS: Fotografije bum probal sutra slożiti.
 

Na╣i sponzori

 
Reklame

Razmjena banera
www.lastminute-hr.com
www.nekretnine-info.com