U nedjelju, 13. svibnja, grupa od devet članova Ekološke sekcije PD-a 'Ludbreg', među kojima su bila i četvorica najmlađih, obišla je sjeverne obronke Ivančice, a koji se uzdižu neposredno iznad Ivanečke Železnice, te razgledala brojne prirodne zanimljivostima toga dijela najviše zagorske planine.
Tijekom višesatnog pješačenja prisutni su se planinari na prikladni način upoznali sa osnovama geologije Ivančice, rijetkim i zaštićenim biljnim i životinjskim vrstama koje žive u tamošnjim brdskim šumama, a najviše vremena posvećeno je promatranju potoka na području Šumi, odnosno objašnjavanju na koji su način stvorene njegove slikovite kaskade i slapovi. Ludbreški zaljubljenici u prirodne ljepote naših planina tom su prilikom mogli vidjeti šareno vulkansko stijenje, nastalo u vrijeme oblikovanja Ivančice, uočiti čak pet vrsta biljka iz porodice orhideja ( šumska kokoška, mirisavi vimenjak, jajasti čopotac, bijela i dugolisna naglavica) i promatrati brojne pjegaste daždevnjake.
S obzirom na vrlo sparno i toplo vrijeme, te dužinu staze, odrasle sudionike ovog edukativnog pohoda ugodno je iznenadila izdržljivost najmlađih članova ekipe ( Matej Ciler, 4 god. i Filip Martinec, 6 god. ). Njihov im vodič, striček Željko, ovime odaje posebno priznanje.
Remar Željko
**************************************************************************
Planinarsko društvo Ludbreg
Pohod sjevernim obroncima Ivančice
13.5.2007. u 8.00 sati ujutro, ispred 'caffe bara Sigečak' smo započeli naš put, dok su neki krenuli od kuće.
Kad smo stigli u Ivanečku Železnicu, gdje smo se okupili, konačno smo krenuli. Sve ukupno nas je bilo 14. odmah ispočetka smo vidjeli jednu rijetkost. Tri potoka koja se sijeku i time predstavljaju križ.
Sve potoke smo s lakoćom prelazili i usput smo vidjeli mnogo puževa vinogradnjaka i pet strogo zaštićenih pjegavih daždevnjaka.
Dan prije je padala kiša, pa je sve bilo mokro, blatno i bilo je puno suhog lišća, pa smo na nekim dijelovima malo teže prolazili. Uskoro smo osvojili vrh Trpolje (500 m) gdje smo imali pauzu.
Nakon pauze uputili smo se prema livadi gdje je naš vodič po putu prepoznao neke od orhideja (šumska kokoška, mirisavi vimenjak, jajasti čopotac, bijela i dugolisna naglavica).
Stigli smo do potoka Šumi gdje smo uočili izvor. Pošto smo svi bili žedni napunili smo naše prazne boce i okrijepili se hladnom vodom.
Tad smo stigli na livadu. Ručali smo u dobrom društvu. Na povratku smo vidjeli predivan slap visok 2-3 metara koji je nekada služio za pokretanje pile za piljenje drva. Usto smo vidjeli predivan buk, brojne kaskade i još par slapova. No bila su tu dvojica zagađivača sa svojim autom zagađivati netaknutu prirodu. Još više nas je šokiralo kad smo uočili bačeni olupinu od auta.
Bila su tu dva najmlađa planinara(Matej Ciler 4 god. I Filip Martinec 6 god.) koji su prehodali sav put (osim prijelaza preko potoka).
I na kraju zahvaljujemo našem vodiču Željku Remaru koji nas je vodio i imao strpljenja i živaca za nas. Ovakvi planinarski izleti su zapravo jedan lijep, zabavan, zdrav i edukativan način da upoznamo ljepotu Hrvatske.
Marino Ciler , (14 godina)
|
